Varaju se ljudi. Jer nekad nekog pustiti da ode, ima mnogo više veze sa snagom, nego sa slabošću. Stati kad vidiš da je kraj i da ne ide. Kada osjetiš da je na silu i  da je bez duše. Ne treba forsirati. Ništa.

Koliko god srce govorilo: „Još ima nade i bit će nešto!“ neke stvari jednostavno nisu suđene. Ili nije pravo vrijeme ili nisu pravi ljudi. Ili je i jedno i drugo.

Razum to zna. Ali, srce još to treba vremena prihvatiti.

Moraš znati da tko god bio i koliki god trag ostavio, ničiji odlazak nije nenadoknadiv. Životni putovi presijecaju se i novi ljudi spajaju.

Sve opet kreće ispočetka. Nove priče s novim sjajem. Velika je snaga potrebna da bi se nekoga tko je već otišao, otpustilo iznutra. Ima nešto u nama što kada obriše suze, ustane i krene dalje, jer zna da život ne prestaje. I da živjeti treba do zadnjeg daha. Boriti se. Vjerovati. Ljubiti.