Imam jedno pravilo u životu. Ne vraćam se na mjesta gdje sam bio povrijeđen. Nekada mi zna biti jako teško, jer nešto je duboko podijeljeno u nama. Razlomljeno. Rascijepljeno i spojeno s onima koji su nam rane nanijeli. Nekada oni koji su bili najbliži udarili su najgore što su mogli.

A, znali su. Sve su znali. Koliko boli i koliko vremena treba za oporavak i kakve će sve posljedice ostaviti. Ali, svejedno su udarali.

Treba vremena da rane zarastu. I ne treba forsirati. Ništa ne treba forsirati.

Pustiti da vrijeme odradi neke stvari i ništa ne požurivati. Nauči živjeti tako da se što manje okrećeš natrag.

Nauči sanjati kao da to počinje otpočetka. I s manje sumnje pristupati drugim ljudima. Teško je, ali nije neizvedivo.

Jer, to je tvoj put u oporavak. Zacjeljenje. Imam sad jedno pravilo u životu. Ne vraćam se na mjesta gdje sam bio povrijeđen.