Ima jedna lijepa priča. Spasioci u Jablanici spasili malo dijete. Bilo je ispod ploče teške dvije tone. Nekako s vremenom zaboravimo vrijednost jednog ljudskog života. Koliko je stvar moći disati. Hodati. Osjećati. Voljeti. Nekako s vremenom nevažne stvari zamijenimo za važne.

Onda se čudimo zašto je sve naopako krenulo. Zaboravimo zahvaliti. Što smo se probudili jutros. Što imamo još jednu šansu.

Ima jedna lijepa priča. Da će jednog dana biti bolje.

Ali, treba izdržati ove teške dane. Treba nadati se i kad je sve protiv nade. Vjerovati i kada se čini da to nema smisla. Onda jednom otvoriti oči i gledati jedan bolji svijet. Kojeg si svojim ranama izgradio. Kojeg si svojim bolima platio.

Do toga samo strpljenja u onim teškim danima. Crnim danima. Bolnim danima. Onda će se na kraju horizonta ipak pojaviti nešto lijepo.