Nemanja Blagojević – Molitva kao mehanizam promjene stvarnosti

Nemanja Blagojević – Molitva kao mehanizam promjene stvarnosti

Molitva bi, prema duhovnoj definiciji, bila komunikacija s Bogom. Međutim, može biti puno više od toga. Molitva je način na koji definiramo svoju nakanu, želju i potrebu kako bismo unijeli odgovarajuće promjene u svoj život i živote drugih kako bismo uskladili cjelokupno svoje postojanje. U svom početnom obliku molitva je oblik krotkog poziva Apsolutnoj svijesti da nam izađe u susret, ali na višim stupnjevima razvoja molitva predstavlja i izravnu manifestaciju jedinstvene svijesti kroz svoju osobnost. Drugim riječima, onaj koji moli treba nastojati da njegove riječi i molitve budu korektivni faktor svemira, manifestacija Božanske volje na zemaljskoj razini postojanja.

 Molitva ima nekoliko faza u svom razvoju kod svakog pojedinca koji je koristi:

  1. Obraćanje Stvoritelju kao zahtjev za pomoć – duhovni tragatelj traži od Gospodina da pošalje određene energije, učinke, zaštitu ili iscjeljenje u njegov život s ciljem njegove osobne transformacije bliže samom Stvoritelju. Ovdje je tragalac samo objekt koji prima Božansku ljubav.
  2. Upućivanje jasnih i preciznih zahtjeva Stvoritelju, t.j. Apsolutna svijest o tome kakvu korekciju treba učiniti na materijalnom planu – na ovoj razini duhovni tragatelj ubacuje specifične zahtjeve u molitvenu praksu u skladu s konkretnim potrebama koje treba ispuniti u svom životu i okruženju kako bi Božanska volja biti bolje implementiran na materijalnom planu. Na ovoj razini razvoja svijesti, tragatelj shvaća da je on provodnik energije kroz koji se Božanske energije spuštaju na zemaljsku i duhovnu razinu. Postaje aktivnim sudionikom u provedbi Božanske volje.
  3. Usmjeravanje osobne nadduše i Božanskih sila u akciju prema harmonizaciji okoline za koju se molimo – tragatelj shvaća da je njegova nadduša zapravo odvojeni anđeoski oblik koji ima moć i sposobnost rada s drugim silama i uz Božansko vodstvo. alat i instrument za provođenje promjena na duhovnoj i fizičkoj razini. Na tom koraku pojedinac sam postaje oruđe, energija, svijest koja djeluje djelomično samostalno, a djelomično vođena kako bi Božansku svijest provela u djelo.
  4. Formiranje jasne specifične osobne namjere koja manifestira željene promjene u skladu s idejom da su naša svijest i svijest Uzvišenog Gospodara ujedinjene – na najvišem stupnju razvoja svijesti pojedinac shvaća da je manifestacija Božanska svijest na određenom mjestu u određenom obliku i to Bog manifestira i to djeluje kroz njega. Da njegova osobnost posjeduje određene Božanske kvalitete kako bi iz osobnog iskustva izvršila potrebne transformacije duhovnog i fizičkog plana postojanja.
  5. Upućivanje jasnih, ali kratkih nakana, u obliku kratkih molitvi koje pokreću goleme procese transformacije, oblikovanja i djelovanja cijelog svemira oko određenog pitanja ili područja za koje smo započeli kratku molitvu, tj. Nakana – ovo je razina najuzvišenijih ljudi koji imaju moć kratkom molitvom ili nakanom preoblikovati cjelokupnu stvarnost oko određenog pitanja. Oni mogu namjerno liječiti i najkompliciranije bolesti, osloboditi tisuće mračnih bića na svjetlo, preusmjeriti vremenske tokove, promijeniti sadašnjost, ali i prošlost i budućnost. Ovi pojedinci ne trebaju obavljati duge molitve, samo kanaliziranje njihove svijesti pokreće promjene u svemiru koje transformiraju i uravnotežuju i svjetlo i tamu, čak i cijelu kreaciju. Na ovoj razini možemo shvatiti da je čovjek sredstvo kroz koje Božanska svijest manifestira svoju volju. Molitva je u tom slučaju: Jasno definiranje i usmjeravanje Stvoriteljeve svijesti u cilju stvaranja, održavanja i transformacije Svemira.

 Molitva je puno više od obraćanja Stvoritelju, ona je način usmjeravanja, očitovanja i provođenja Božje volje, sve kroz čovjeka. Čovjek nije samo izolirano biće, on je i cjelina. Dok je u nižoj svijesti, čovjek je dio svijesti cjeline i kao takav ima udio u njenoj moći i odgovornosti. Međutim, kada se svijest čovjeka pojedinca razvije do golemih visina, on postaje veći dio svijesti cjeline, s vječnom odgovornošću i ulogom u tom istom stvaranju. Pojedinac tada ima ulogu stalnog korektivnog čimbenika u svojoj okolini, promatrati, uočavati, a zatim mijenjati i usklađivati ​​sve nedosljednosti u stvaranju s vlastitom namjerom.

Tekst preuzet iz knjige Kvantna molitva

GOSPOD BOG S NAMA I U NAMA!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp