U dubini svog bića
Dugo znam da boli me Srce
Patim u tišini
Daleko od pogleda sebe i drugih

Nekad dođe vrijeme
Da ono Izvorno u nama poviče: „Dosta!
Dosta bi bilo pisanja i igranja drame.
Vrijeme je za unutarnju transformaciju.“

Do tog trenutka put je dug.
I na tom putu pronašla sam mnoga znanja i vještine
Koje kao da su samo bile jedan od načina
Okretanja glave od bolnog Srca

Danas sam samoj sebi konačno priznala
Kako moj cijeli život izgleda
Poput auta koji je zaglavio u dubokom blatu
I ja bjesomučno stišćem gas, iako se nigdje ne pomičem

I dođe tako čovjeku dosta
Pa pusti gas i očajava i dalje stoji zaglavljen u blatu
I onda pronađe nešto što povrati mu snagu
Kako bi opet stisnuo gas s nadom da će ovaj put biti nešto drugačije

No istina je da na najdubljim razinama Bića nije drugačije
Osim da se sve više blata baca iza auta
Kako raste blato koje vidim u retrovizoru
Tako raste i tjeskoba, a auto probada sve dublje

Bolno je bilo priznati kako živim svoj život.
Odlučila sam odustati od stiskanja gasa ili očajavanja
Izaći iz auta
I pronaći neko treće rješenje

Sada se i stajanje u blatu čini ljepše
Od dosadašnjeg načina života
Sada se i pješačenje čini brže
Od stiskanja gasa i sve dubljeg propadanja u blato