Donald Trump bit će sljedeći predsjednik Sjedinjenih Država, uz potporu Senata koji kontrolira GOP, a možda čak i većine u Zastupničkom domu.
Ne treba zanemariti prednost pretežno konzervativnog Vrhovnog suda, ali mnogo ovisi o tome koga će Trump imenovati na ključne pozicije u kabinetu, što je slabost u Trumpovom prvom predsjedničkom mandatu jer je bio sklon odabiru ideologa, a ne kandidata s relevantnim znanjem ili iskustvom.
Nadamo se, primjerice, da se ni uobičajena skupina neokonzervativaca ni ličnosti iz establišmenta poput Mikea Pompea ili Toma Cottona, koji se spominju kao mogući kandidati za ministra obrane, neće naći na ničijem popisu za visoke dužnosti.
Uoči predsjedničke kampanje, Trump se ponekad nazivao najpopularnijim političarem u Izraelu, uključujući i ideju da bi, ako bi se mogao kandidirati u toj zemlji, bez problema bio biran na najviše dužnosti. To je, barem u Donaldovom umu, bio izraz zahvalnosti za to kako je učinio toliko za Izrael 2016.-2020., uključujući premještanje američkog veleposlanstva u Jeruzalem, prihvaćanje aneksije sirijske Golanske visoravni, pružanje političkog pokrića za izraelske akcije i izjavu da SAD neće učiniti ništa da ometa vojne i policijske akcije vezane uz širenje izraelskih naselja na nominalno palestinskoj Zapadnoj obali.
Izrael je također cijenio Trumpovo imenovanje svog odvjetnika Davida Friedmana za američkog veleposlanika. Pokazalo se da je Friedman stalni apologet Izraela koji nije zastupao niti branio američke interese. Tijekom nedavne predsjedničke kampanje Trump je često razgovarao sa židovskim republikanskim skupinama i proglasio se najboljim prijateljem Izraela i pristašom među američkim političarima, piše Philp Giraldi.
Izraelski mediji također su izvijestili da je trenutni izraelski premijer Benjamin Netanyahu znatno preferirao Trumpa nad Kamalom Harris, vjerojatno zato što je premijer navodno razvio blizak osobni odnos s Trumpovim zetom, Jaredom Kushnerom, koji je očito često služio kao kanal Donaldu.
Netanyahu je bio prvi strani šef države koji je osobno nazvao Trumpa kako bi mu čestitao na ponovnoj pobjedi u 2 sata ujutro u srijedu. Netanyahu je Trumpovu pobjedu proglasio “povijesnom” i rekao da je to “novi početak za Ameriku i snažna reafirmacija velikog savezništva između Izraela i Amerike”. Ovo je velika pobjeda!”
Općenito se vjeruje da Netanyahu također očito gaji duboko nepovjerenje u Demokratsku stranku, unatoč velikodušnosti Bidenove administracije u transferima oružja i gotovine, vjerojatno djelomično zato što Demokrati imaju utočište malog, ali aktivnog progresivnog krila koje je glasno govorilo o blokiranju prodaje oružja Izraelu zbog genocida nad Palestincima. Republikanci nemaju takve tendencije, osim okorjelog Toma Massieja u Zastupničkom domu i Randa Paula koji povremeno kaže pravu stvar iz Senata.
A ključni republikanci poput sadašnjeg predsjedavajućeg Zastupničkog doma Mikea Johnsona toliko su u krevetu s Izraelom i svime što je s njim povezano da bi možda trebao razmisliti o trajnom životu tamo, jer skupa i krajnje krvava veza prosječnom Amerikancu ne koristi ništa, osim neodobravanja gotovo cijeli svijet zbog suučesništva u istrebljenju Palestinaca. Drugim riječima, ako očekujete povratak zdravog razuma o onome što se događa na Bliskom istoku, nemojte to očekivati od Donalda Trumpa.
A Netanyahu bi trebao biti vrlo sretan Trumpovom pobjedom iz još jednog važnog razloga, naime kako će se moći nositi s američkim predsjednikom. Wall Street Journal već javlja iz izraelskih izvora da Netanyahu svakako očekuje “slobodnije ruke” od nove vlade da čini što želi politički i vojno. Trumpov ego i njegov osobni i spontani način vladanja upravo je onakav odnos u kojem se Bibi osjeća najugodnije.
Netanyahu vjeruje da može manipulirati Trumpom i njegovati svoj osobni odnos s predsjednikom tako da može s njim izravno razgovarati bez brige o drugim igračima. Netanyahu je u poziciji da se osobno može dodvoravati, ugađati ili zbunjivati Trumpa, čak i ako bi predsjednik iznenađujuće odlučio da bi bilo bolje da Izrael prestane s agresijom. Netanyahu i njegovi saveznici u američkom Kongresu bit će ujedinjeni u uvjeravanju Trumpa da bi to bila loša ideja.
Uzmite u obzir da će Joe Biden ostati predsjednik sljedeća dva mjeseca i da je pokazao beskrajnu sposobnost da zajebe stvari kroz svoje glupe opunomoćenike Antonyja Blinkena i Lloyda Austina plus komičnu interludiju glasnogovornika State Departmenta Matta Millera koji se našalio i nasmijao jasno pokazujući pokušaj Izraela da izgladni stanovnike Gaze. No unatoč mogućim Bidenovim pogrešnim koracima, Izrael bi, sve u svemu, trebao biti vrlo zadovoljan izbornim rezultatom. Trump, naravno, u potpunosti podržava pokolj Palestinaca i prilično je voljan postupati s Irancima na isti način ako oni “potroše jednu kap američke krvi” tako što “trate galone svoje krvi”.
Njegov savjet izraelskoj vladi je da bi trebali “završiti posao” suočavajući se s Palsima, ne iz humanih ili političkih razloga, već zato što Izrael dolazi na loš glas zbog otvorenog klanja civila, uključujući više od 13.000 djece. U telefonskom razgovoru s Netanyahuom u listopadu, Trump je pohvalio eskalaciju izraelskih vojnih akcija u Libanonu. Senator Lindsay Graham, koji je prisustvovao pozivu, opisao je kako mu “nije rekao što da vojno radi, ali je rekao da je impresioniran pejdžerima [i] izrazio je svoje strahopoštovanje njihovim vojnim operacijama i onome što su učinili. Rekao im je: učinite sve što morate da se obranite.”
Trump je također zahvalan na milijunima dolara koji su mu došli tijekom predsjedničke kampanje najbližih izraelskih prijatelja u SAD-u. Prijavljenih 100 milijuna dolara koje je stiglo od jednog donatora, izraelske kasino milijarderke Miriam Adelson, navodno je bilo u zamjenu za Trumpov pristanak da dopusti izraelsku aneksiju onoga što je ostalo od palestinske Zapadne obale. Multietnička arapska zemlja koja se 1948. zvala Palestina tako će postati i de jure i de facto židovska država Izrael. A ekspanzija i ratovanje s izraelskim susjedima, s Netanyahuom koji nastoji uspostaviti vojnu dominaciju svoje zemlje nad cijelom regijom, nastavit će se, s američkim garnizonima ilegalno stacioniranima u Siriji i Iraku koji će igrati pomoćnu ulogu. Trump ih je mogao maknuti i povući se iz Afganistana kad je zadnji put bio na dužnosti, ali iz nepoznatih razloga to nije učinio, vjerojatno zbog pritiska Izraelaca.
Ukratko, na temelju njegove evidencije 2016.-2020. i nedavne retorike u kampanji, nema načina da predsjednik Trump izvrši pritisak na Izrael da prestane s onim što radi u Libanonu, na Zapadnoj obali i u Gazi.
Ovo može biti loša vijest za Palestince i Libanonce, ali također nije dobrodošla od strane vjerojatne većine Amerikanaca koji se sada protive naoružavanju i financiranju izraelskog genocida.
Dolazi uz Trumpovu čestu osudu “beskorisnih ratova”, iako u tom kontekstu najčešće citira Ukrajinu i obećava okončanje tog sukoba “u jednom danu” čistom zvjezdanom moći, osobnom intervencijom i diplomacijom. Čovjek se nada da je to istina, a Kijev, naravno, nema moćnog domaćeg lobija osim industrije oružja koja se protivi i želi nastaviti raspirivati borbe, tako da je moguće da se Rusija i Ukrajina zapravo kreću prema nekoj vrsti kraja.
Možda će se, ako borbe prestanu i pruži se dobar primjer, netko u Washingtonu probuditi i tražiti sličan dogovor za smirivanje Bliskog istoka.
