Onog trenutka kad je vlasnik Washington Posta jasno zabranio uredništvu da zauzme stav prema predsjedničkim kandidatima bilo je, manje-više, jasno da se klatno pobjednika kreće prema republikancima. Naime, to je prvi put da WP nije podržao demokratskog kandidata, a obrazloženje je bizarno: strah vlasnika od osvete pobjednika. Ovo je tim čudnije jer se radi o novinama koje su svojedobno izazvale Watergate aferu i pad Nixona.
No, još veće čuđenje izaziva i potpuni fijasko mainstream medija, koji su većinom podržali Kamalu Harris u predsjedničkoj kampanji. Rezultati glasovanja pokazuju premoćnu pobjedu na sva tri fronta – u Senatu, Kongresu i u samom izboru predsjednika. Postavlja se logično pitanje: Zašto su američki mainstream mediji zakazali u predsjedničkim izborima? Zašto su u konačnom obračunu izgubili bitku s društvenim mrežama i označava li to novi trend u kojem će uloga mainstream medija biti sve manja?
Razlozi su višeslojni. Američki mainstream mediji suočavaju se već sada (a bit će brojnih istraživanja na tu temu) s kritikom zbog načina na koji prate predsjedničke izbore, a problemi se obično svode na nekoliko ključnih faktora koji doprinose nepovjerenju prema medijima i percepciji da oni ne uspijevaju ispuniti svoju odgovornost objektivnog informiranja građana:
Politička pristranost – Mainstream mediji često se percipiraju kao politički pristrani, što vodi do neobjektivnog izvještavanja. Mnogo medija naginje prema jednoj političkoj opciji, što rezultira filtriranjem informacija koje nisu u skladu s tim gledištem. To stvora percepciju da mediji „guraju“ vlastiti narativ umjesto da nepristrano informiraju javnost.
Komercijalizacija i potreba za klikovima – Velike medijske kuće danas ovise o publici i prihodima od oglašavanja, zbog čega često favoriziraju senzacionalističke priče koje privlače više pažnje. Takav pristup stvara plodno tlo za hiperboličke i polarizirane naslove, kao i za jednostrane prikaze, jer takvi sadržaji povećavaju čitanost i klikove.
Fragmentacija publike i informacijske „mjehuriće” – Danas publika najčešće prati one medije koji su već u skladu s njihovim stavovima. To dovodi do toga da različiti segmenti društva imaju potpuno različita tumačenja istih političkih događaja, što otežava medijima zadatak da dopru do šire publike i iskomuniciraju nepristrane informacije.
Uloga društvenih mreža – Društvene mreže omogućuju širenje informacija izvan kontrole tradicionalnih medija, a često i bez potrebne provjere činjenica. Na društvenim mrežama svatko može postati izvor informacija, što često dovodi do dezinformacija koje mainstream mediji potom pokušavaju ili opovrgnuti ili zanemariti, ali i do bržeg širenja neistina.
Propusti u istraživačkom novinarstvu – Istraživačko novinarstvo zahtijeva vrijeme i resurse, a to su komercijalni mediji sve manje spremni uložiti. U brzim izbornim ciklusima često nedostaje dubinskih istraživanja, a površno izvještavanje i dalje prevladava.
Kako su se opredijelili i ponašali mainstram mediji uoči i za vrijeme kampanje u SAD?
Tijekom predsjedničkih kampanja u SAD-u, mainstream mediji često zauzimaju specifične pristupe i opredjeljenja, što se jasno vidjelo i u zadnjim izborima. Njihovo ponašanje može se analizirati kroz nekoliko aspekata:
Političko opredjeljenje – Mnogi američki mainstream mediji otvoreno ili suptilno naginju određenim političkim strankama ili kandidatima. Na primjer, mediji poput The New York Timesa i CNN-a često podržavaju demokratske kandidate i naglašavaju teme koje su u skladu s njihovim vrijednostima. S druge strane, Fox News tradicionalno podržava republikanske kandidate i naglašava konzervativne vrijednosti. Ovo opredjeljenje često rezultira selektivnim izvještavanjem i interpretacijom događaja na način koji će biti prihvatljiviji njihovoj publici.
Uloga u oblikovanju narativa – Mediji imaju značajan utjecaj na javno mnijenje jer biraju koje će teme naglašavati i kako će ih interpretirati. U predizbornom razdoblju, mainstream mediji često kreiraju „okvire“ ili narative koji oblikuju percepciju kandidata u očima javnosti. Primjerice, neki mediji su naglašavali pitanja vezana uz integritet izbora i ekonomske politike, dok su drugi bili fokusirani na društvenu pravdu, pandemiju i klimatske promjene.
Fokus na kontroverze i skandale – Mainstream mediji često su usmjereni na kontroverze, skandale ili kontroverzne izjave kandidata kako bi privukli pozornost i povećali gledanost. U izbornoj godini, ovo znači da će manje pažnje posvetiti konkretnim politikama, a više skandalima koji prate kandidate. Mediji tako često prenaglašavaju negativne strane jednog kandidata dok u isto vrijeme umanjuju kontroverze drugog, ovisno o svojoj političkoj liniji.
Provjera činjenica i borba protiv dezinformacija – Tijekom kampanja, neki mainstream mediji uspostavljaju posebne timove za provjeru činjenica kako bi provjerili točnost tvrdnji kandidata. Međutim, i u tom procesu dolazi do subjektivnosti; na koji način će biti predstavljene provjerene informacije ovisi o uredničkoj politici. Također, neki izvori medija odabiru koje će tvrdnje provjeriti, dok druge ostavljaju neadresiranima.
Ankete i predviđanja – Mnogi mainstream mediji objavljuju ankete i predviđanja, što može utjecati na percepciju birača o tome tko je u prednosti. Iako su ankete korisne, mogu biti problematične jer ne odražavaju uvijek stvarne trendove, a pretjerano oslanjanje na ankete može stvoriti osjećaj nepobjedivosti kod jednog kandidata ili, pak, demotivirati birače drugog kandidata.
Analitičari i komentatori – U predizborno vrijeme mainstream mediji angažiraju brojne političke analitičare i komentatore koji iznose svoje stavove i analize. Ipak, mnogi od tih analitičara poznati su po svojim političkim afilijacijama, što dodatno pridonosi dojmu političke pristranosti u mainstream medijima.
Sveukupno, mainstream mediji u SAD-u tijekom predsjedničke kampanje pokazuju visok stupanj političke polarizacije i često oblikuju svoj sadržaj kako bi odgovarao interesima njihove ciljane publike. To dodatno produbljuje podjele među biračima, a mnoge stavlja u informacijski „mjehur“ u kojem su izloženi samo onim informacijama koje potvrđuju njihove postojeće stavove.
U čemi i kako su društvene mreže nadmašile i porazile mainstream medije u Americi?
Društvene mreže nadmašile su mainstream medije u SAD-u na nekoliko ključnih načina. U cjelini, društvene mreže uspjele su nadmašiti mainstream medije jer su pristupačnije, dinamičnije i prilagođene osobnim preferencijama korisnika. Time su revolucionirale način na koji ljudi prate vijesti i oblikuju mišljenja, ali i omogućile veće širenje dezinformacija, što predstavlja izazov za informiranost i kvalitetu javnog diskursa. Evo nekoliko faktora koji su, čini se, bili presudni u nedavnim predsjedničkim izborima u SAD-u.
Brzina i pristup informacijama – Društvene mreže omogućuju trenutno objavljivanje i distribuciju informacija bez čekanja uredničkog pregleda. Vijesti, glasine i video sadržaji mogu se dijeliti u stvarnom vremenu, dok mainstream medijima često treba više vremena za objavu zbog uredničkih i provjeriteljskih postupaka.
Personalizacija sadržaja – Algoritmi društvenih mreža prilagođavaju sadržaj prema interesima svakog korisnika, što stvara personalizirano iskustvo koje tradicionalni mediji teško mogu ponuditi. Korisnici dobivaju informacije koje su u skladu s njihovim stavovima i interesima, što povećava angažman, ali i stvara informacijske „mjehuriće” u kojima korisnici ne nailaze na različita gledišta.
Interaktivnost i angažman publike – Za razliku od pasivnog konzumiranja vijesti putem televizije, novina ili čak online portala, društvene mreže omogućuju izravnu komunikaciju, komentiranje i sudjelovanje u kreiranju sadržaja. Korisnici mogu komentirati vijesti, dijeliti svoje mišljenje i razgovarati s drugima, čime postaju aktivni sudionici u širenju informacija.
Manje povjerenje u mainstream medije – Zbog percepcije pristranosti i nedostatka transparentnosti, mnogi Amerikanci gube povjerenje u tradicionalne medije. Zbog toga se okreću društvenim mrežama, na kojima sami biraju izvore informacija i slijede one autore koji su im osobno vjerodostojni.
Raznolikost izvora i mišljenja – Društvene mreže pružaju platformu širokom spektru glasova koji su često izvan mainstreama. To uključuje neovisne novinare, stručnjake, svjedoke događaja i druge glasove koji nude različite perspektive. Ova raznolikost omogućuje korisnicima da istraže alternativne poglede na aktualne događaje, što medijske kuće rijetko mogu pružiti u tako velikoj mjeri.
Viralnost i utjecaj influencera – Na društvenim mrežama informacije postaju viralne kroz mrežu dijeljenja i praćenja, a često su vođene od strane influencera koji imaju ogromnu publiku i utjecaj. Utjecajni korisnici društvenih mreža mogu oblikovati mišljenja javnosti brže nego mediji, jer imaju izravan odnos s pratiteljima koji im vjeruju.
Kako su se opredijelili mediji u SAD prije i za vrijeme kampanje?
Tijekom predsjedničke kampanje u SAD-u, mnogi mainstream mediji pokazali su jasne tendencije prema određenim kandidatima, a ovo je opredjeljenje bilo posebno vidljivo u izvještavanju, izboru tema i analizama. Evo kako su se neki od glavnih medija opredijelili i ponašali tijekom i prije kampanje:
Liberalno orijentirani mediji: Mediji poput The New York Timesa, The Washington Posta (prije zabrane svrstavanja), CNN-a i MSNBC-a obično su naklonjeni liberalnijim, demokratskim kandidatima. Tijekom kampanja, ovi su mediji većinom podržavali demokrate, naglašavajući teme koje su za njih važne, poput klimatskih promjena, zdravstvene zaštite, prava manjina i imigracijske politike. Izvještavanje je bilo fokusirano na kritiku konzervativnih kandidata, posebno bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, s naglaskom na kontroverze i političke poteze koji su negativno odjeknuli među liberalnom publikom. Liberalni mediji također su ulagali u istraživačko novinarstvo o različitim aspektima rada konzervativnih administracija, što je uključivalo i pokrivanje etičkih pitanja, skandala i optužbi za manipulaciju informacijama.
Konzervativni mediji: Fox News, The Wall Street Journal, i konzervativni talk showovi i portali kao što su Breitbart i Newsmax, imaju dugogodišnju tendenciju podrške republikanskim kandidatima. Fox News je, primjerice, bio jedan od rijetkih velikih medija koji su izrazito podržavali Trumpa, iako je tijekom kampanje 2020. čak i unutar te mreže bilo različitih stajališta. Konzervativni mediji naglašavali su teme poput ekonomske politike, nacionalne sigurnosti i zaštite slobode govora, što su prioriteti konzervativnih birača. Kritika demokratskih kandidata fokusirala se na pitanja koja su relevantna desnoj publici, poput imigracijske politike i pitanja političke korektnosti. Izvještaji i analize često su prikazivali konzervativne kandidate u pozitivnom svjetlu, naglašavajući njihove politike kao sredstvo zaštite „američkih vrijednosti“.
Neovisni i alternativni mediji: Uz mainstream medije, neovisni online izvori, podcasti i društveni mediji postali su utjecajni tijekom kampanje. Mnogi od ovih izvora su neovisni o političkim strankama i nude različite perspektive. Ovi izvori često privlače mlađu publiku koja traži alternativne informacije i nezavisne analize. Alternativni mediji bili su platforma za kritike oba kandidata i otvoreniji prema temama koje mainstream mediji često izbjegavaju, poput korupcije u političkim elitama, nepristranih ekonomskih analiza i stranih utjecaja na američke izbore.
Strategije za pridobivanje publike: Tijekom kampanja, mnogi mediji prilagodili su svoj sadržaj kako bi se uklopio u političke preferencije svoje publike. Na društvenim mrežama, strategije za privlačenje klikova često su uključivale senzacionalističke naslove i jednostrane analize. Time su dodatno ojačane podjele, a korisnici su češće upadali u informacijske „mjehure“ gdje su bili izloženi samo informacijama koje potvrđuju njihove postojeće stavove.
Sveukupno, američki mediji igrali su važnu ulogu u oblikovanju percepcije birača i političkog diskursa. Njihova opredijeljenost rezultirala je polarizacijom informacija u kojoj su različiti segmenti društva konzumirali potpuno različite verzije političke stvarnosti, što je dodatno naglasilo duboke političke podjele u SAD-u.
Kakva je ocjena uloge medija u ovogodišnjoj kampanji u SAD?
S obzirom da je ovogodišnja kampanja u SAD-u usmjerila pozornost na promjenu trendova, sve snažniju ulogu i moć društvenih mreža, zanimljivo je postaviti pitanje o ulozi medija u toj kampanji. Naime, uloga medija u američkoj izbornoj kampanji često je ocijenjena kao kontroverzna i polarizirajuća, s obzirom na njihov veliki utjecaj na javno mišljenje i političku atmosferu. Evo nekoliko ključnih ocjena o ulozi medija u američkim predsjedničkim kampanjama:
Pojačavanje političke polarizacije – Mediji su doprinijeli dubokoj političkoj podjeli u zemlji. Većina velikih mreža i publikacija pokazala je jasne sklonosti prema određenim strankama, što je dovelo do toga da publika dobiva jednostrano filtrirane informacije. Liberalni i konzervativni mediji izvještavali su o istim događajima na dijametralno suprotan način, što je samo produbljivalo podjele među biračima.
Utjecaj na percepciju kandidata – Mediji su značajno utjecali na način na koji su kandidati percipirani. Medijski favoriziranje jednog kandidata ili stranaka često je rezultiralo prenaglašavanjem pozitivnih aspekata jedne strane dok se istovremeno fokusiralo na negativne strane druge. Ovo nije samo utjecalo na imidž kandidata, već je i oblikovalo prioritete birača, usmjeravajući ih na određene političke teme.
Senzacionalizam i fokus na skandale – Tijekom kampanja, mediji često daju prioritet senzacionalističkim pričama i skandalima, čime privlače pažnju i povećavaju angažman publike. Iako takav pristup može povećati gledanost, on skreće fokus s ključnih politika i ozbiljnih rasprava. Ovaj senzacionalistički pristup nerijetko doprinosi političkoj drami i služi više kao zabava nego kao izvor informacija.
Problemi s točnošću i provjerom informacija – Iako su mainstream mediji sve više usmjereni na provjeru činjenica, ubrzani ritam kampanja doveo je do određenih propusta u točnosti izvještavanja. Ponekad su neprovjerene informacije ili preuveličane tvrdnje puštene u eter, što je dodatno zbunjivalo birače. Uz to, neki izvještaji su izostavljali kontekst kako bi se podržala određena politička naracija.
Uloga u širenju dezinformacija i borbi protiv njih – Mediji su također igrali dvostruku ulogu: s jedne strane su borili protiv dezinformacija i lažnih vijesti, dok su s druge strane sami doprinosili širenju nepotpunih ili pristranih informacija. Primjerice, društvene mreže, koje su sve više postale „medij za sebe,“ često su bile izvor dezinformacija koje su kasnije prenosili ili opovrgavali mainstream mediji.
Izazov vjerodostojnosti i povjerenja – Uloga medija u kampanji često je ocijenjena negativno kada je riječ o povjerenju publike. Zbog opće percepcije pristranosti i odabira sadržaja u skladu s političkim preferencijama, povjerenje u medije općenito je u padu. Birači su počeli više sumnjati u izvore informacija, a neki su se okrenuli alternativnim kanalima, često skloni dezinformacijama.
Manipulacija kroz ankete i predikcije – Mnogo kritika je upućeno i na način na koji su mediji koristili ankete i predikcije tijekom kampanja. Prikazivanje određenih kandidata kao izrazitih favorita može utjecati na percepciju i motivaciju birača, stvarajući lažnu sliku stvarne podrške i potencijalno obeshrabrujući glasače jedne strane.
Sveukupno, uloga medija u kampanji ocijenjena je kao kompleksna i kontroverzna. Oni su imali ključnu ulogu u oblikovanju političke slike, ali su svojim ponašanjem pridonijeli i polarizaciji, dezinformiranju i padanju povjerenja u tradicionalne izvore informacija. Dublje preispitivanje etike, objektivnosti i odgovornosti medija sve je važnije za održavanje kvalitetnog i nepristranog medijskog prostora.
