Ovih dana traje besplatan uvid u video materijale flow summita preko younity-a. Ako ne znate što je to, pozivam vas da istražite.

U ponedjeljak je bio prvi dan summita i kada sam vidjela da taj dan mogu pogledati 9 predavača, a s druge strane imam samo ograničen broj sati u danu koji mogu posvetiti tome, odlučila sam po osjećaju birati koje predavače ću pogledati, a koje ću propustiti. Zbog svoje odluke imala sam priliku osvijestiti i promotriti unutarnje mehanizme i unutarnji konflikt između dijela nas koji je Istinit/Izvorni/Božanski te dijela nas koji je iluzija, persona, naučeni i programirani obrasci za koje smo povjerovali da su naš identitet, odnosno karakter. Za ove potrebe prvi dio ću zvati Izvorno Ja, a drugi dio persona.

Svi smo naučeni biti usidreni i bivati iz persone. To je način funkcioniranja u kojem je jedini smisao održati sliku sebe i sliku svijeta postojanim i „sigurnim“. Pa tako razvijemo automatska ponašanja, reakcije, obrasce razmišljanja, obrasce odnosa prema emocijama, drugima i svijetu. To je način života u kojem nema propitkivanja, nego djelujemo i mislimo na način kako smo naučili da je to nešto jednostavno tako.

Neki od pokazatelja da smo usidreni u personi su kad:
• si dajemo za pravo govoriti kako bi drugi nešto TREBALI i MORALI drugačije, a istovremeno ne vidimo ono što bismo sami mogli drugačije,
• nam život izgleda kao pokretna traka,
• nemamo trenutka za stati, uživati, promatrati, učiti…,
• iskušavamo neko kronično zdravstveno neugodno stanje ili neku drugu neravnotežu u svom životu,
• stalno imamo slične izazove u međuljudskim odnosima…

Persona je jako glasan, nametljiv i kaotičan dio nas. Njena baza je u „racionalnoj i logičnoj priči“. Stavila sam pod navodnike jer sam se uvjerila koliko to „racionalno“ i „logično“ zapravo nema veze sa zdravom pameti, ali ima sve veze s potisnutim emocijama, odgojem, obrazovanjem, kulturnim i religijskim programiranjem itd. Persona je ta zbog koje imamo potrebu donijeti sud kako je nešto „pozitivno“/“negativno“, „poželjno“/“nepoželjno“, „krivo“/“pravo“, „dobro“/“loše“… te svemu tome još nadodati teret s nekim predznakom emocionalnog naboja.

S druge strane, Izvorno Ja je najčešće vrlo tiho i nenametljivo. Usidreno je u Božanskoj, duhovnoj prirodi ljudskog bića. Ono ne slijedi ljudske zakone, ali itekako slijedi Prirodne zakone. Taj dio nas teži evoluciji, samorazvoju, a sigurnost i postojanost nalazi u konstantnoj promjeni, toku s promjenom te u intimnoj povezanosti sa Svime Što Postoji ili Onim Što bismo na ovim područjima nazvali Bogom.

Objasnit ću to i kroz primjer iz nedavnog vlastitog iskustva, a koji sam maloprije spomenula.

Gledajući slike predavača za taj dan s namjerom da prema osjećaju izaberem koje predavače ću poslušati, primijetila sam kako persona govori: „Ma ovaj/ova je nekako antipatičan, nije mi poznat i što bih uopće od njega/nje mogla naučiti. Pogledaj ovog/ovu koja ti je već poznata i znaš da imaju nešto pametno za reći.“ Isto tako primijetila sam da nekad govori i suprotno: „Nemoj ovog/ovu pogledati, njega/nju si već slušala i sigurno će opet pričati ono što već znaš.“

S druge strane, osjetila sam kako ruka želi stisnuti na video za koji persona nalazi naoko logične razloge da ga ne pogledam.

S obzirom da sam osjetila unutarnji konflikt i da nisam jasno znala razlikovala što je intuicija, a što je persona, na kraju sam se prisilila pogledati 7 i pol videa. Iskreno, ne znam kako sam to izdržala nakon radnog dana, no drago mi je da jesam, jer je to iskustvo bilo više nego korisno.

Shvatila sam kako sam najviše koristi imala upravo od onih videa za koje je persona najglasnije vikala da ih preskočim.

Zašto je tome tako?
Persona, taj lik iz iluzije s kojim smo se identificirali, osjeća se po život ugroženo kad odlučimo slušati intuiciju. Ono što intuitivno osjetimo da želimo, u većini slučajeva je upravo ono što nas tjera van naše „sigurne“ zone. Persona može preživjeti samo u „sigurnoj“ zoni. Njena snaga se topi u novim situacijama, kad mijenjamo vlastitu percepciju i propitkujemo „činjenice“ koje su „jednostavno takve“ jer nam je netko tako rekao/pokazao.

Persona je i kao neki paravan iza kojeg se nalaze naše potisnute emocije, a iza kojih se nalaze naše neispunjene potrebe. I neispunjene potrebe i potisnute emocije doživljavamo jako bolno, nekad i sramotno, ako živimo usidreni u personi. Persona će dati sve od sebe kako ne bismo došli u napast preuzeti odgovornost za te emocije i potrebe. Kada bismo to napravili, sve priče o tome da je netko kriv za to što nam se događa u životu (roditelji, partner/ica, politika, siromaštvo, bla bla) pale bi u vodu. Uloga žrtve istopila bi se kao led na suncu. Bez uloge žrtve ne znamo živjeti i život više ne znamo predvidjeti. Ono što ne možemo predvidjeti i što nam je nepoznato doživljavamo kao strašno upravo zato jer smo odcjepljeni od iskustvenog osjećanja vlastite Božanske prirode, jer živimo u svijesti o odvojenosti, a ne u svijesti o Cjelini.

Zaključno mogu reći ovako.
Postoje trenuci u kojima svi dijelovi nas žele ići prema nečemu ili dalje od nečega. Tada jednostavno znamo što je naš sljedeći korak usprkos mogućim strahovima i nemogućnosti predviđanja posljedica. I zato to nije bila tema ovog teksta.
Ali… Kada nas nešto onako tiho privlači, naročito kroz neko dulje vrijeme (npr. upisati neku edukaciju, promijeniti posao, potražiti stručnu pomoć, vratiti se hobijima, otputovati…), a s druge strane javljaju se misli kao što su: „Ma joj neću sad. Nemam dovoljno novaca/vremena. Prerizično je. To ću kad djeca odrastu, kad dobijem povišicu, kad…“ – imajte na umu da je ta tiha privlačnost, ta želja jedan od načina komunikacije s Božanskim dijelom nas, a „logični“ razlozi sa svrhom odgađanja pokretanja u smjeru ostvarenja želja su način komunikacije s personom.

Nemojte mi vjerovati. Promatrajte u svakodnevnom životu ovaj mehanizam kroz promjenu nečeg bezazlenog, npr. kojim putem ili na koji način idete od kuće do posla. Odlučite promijeniti način ili put kojim se krećete. Upitajte sami sebe s namjerom da osjetite intuiciju: „Kojim putem/kako želim ići na posao?“ i onda promatrajte što se događa unutar vas. Promatrajte javlja li se konflikt, želi li tijelo drugačijim putem i koji „logični“ razlozi se automatski počinju javljati kako ne biste zaista i otišli drugačijim putem.