Nemoj prokockati dobre ljude. Nikada. Zbog nekih koji su tu samo u prolazu. I nemaju nikakve ozbiljne namjere. Došli su tek da se malo zabave i dobiju još koji trofej. I osjećaj koji će brzo proći.
Jednom ćeš možda shvatiti da si izgubio priliku tako veliku dok si gledao u mamac koji se samo igrao s tobom. Ono što vidiš na nekome – proći će. Lice brzo izgubi sjaj. I ostanu bore. Ali ona unutarnja ljepota, ona živi i kada sve nestane. I upravo je ona ono najbitnije kod svakog čovjeka. I nju trebamo znati prepoznati u svakom čovjeku – unutarnju ljepotu.
Nemoj prokockati dobre ljude. Ne vrijedi ti kasnije govoriti što je moglo biti. Na nekim putevima jednostavno povratka nema. Izgubio si svoju šansu. Čuvaj ljude koji su tu. Čuvaj ih onako kako oni čuvaju tebe. S mnogo iskrenosti. I brige.
Ljude koji ne kalkuliraju to što su u tvom životu. Ljude koji su tu zato što žele biti kraj tebe, a ne zato što od tebe imaju neke koristi. Gledajući gdje se daje više. Treba znati prepoznati prave ljude. Kušnja je to. Koja dolazi i prolazi. Ali zapamti jednu stvar. Nikada, ama baš nikada se ne igraj tuđim srcima. Da jednom i tvoje tako ne postane nečija žrtva.
