Njemački istraživači otkrili su neobičan imunološki odgovor kod djece godinu dana nakon cijepljenja protiv COVID-19.
Ranije ovog ljeta, njemački istraživači cjepiva proučavali su humoralni imunološki odgovor nakon cijepljenja cjepivom Pfizer-BioNTech (BNT162b2) koje se uglavnom sastoji od antitijela podklase imunoglobulina (Ig) G1 i IgG3.
Međutim, autori ove studije u djece izvješćuju da su, slično onome što je primijećeno kod odraslih, razine IgG4 specifične za S1 i domenu vezanja specifične za receptore značajno porasle godinu dana nakon drugog cijepljenja BNT162b2 u djece u dobi od 5 do 11 godina.
Priznajući da još ima puno toga za razumjeti o tehnologiji mRNA cjepiva, autori izjavljuju ključnu potrebu za boljim razumijevanjem IgG4 odgovora specifičnih za mRNA cjepivo u svim skupinama s obzirom na normalizaciju ovog cjepiva putem licenciranja, rasporeda cijepljenja itd.
Liječnik-istraživač Robin Kobbe, Sveučilišni medicinski centar Hamburg – Eppendorf i Bernhard Nocht Institut za tropsku medicinu (BNITM) i njegovi kolege otkrili su u ovoj studiji da je skok specifičnih razina IgG4 kod djece godinu dana nakon cijepljenja Pfizer-BioNTech mRNA cjepivom sličan onome što je otkriveno kod odraslih.
Mala veličina kohorte onemogućuje istraživačima sposobnost predviđanja učinaka na razini populacije, međutim, autori ukazuju na uvid u longitudinalnu dinamiku sastava podklase specifičnih IgG IgG kod djece.
Odgovorima IgG4 trebalo bi posvetiti više pažnje u zdravlju i bolestima, posebno u kontekstu mRNA cijepljenja. Odlučno je utvrditi što točno uzrokuje ovaj neobičan mehanizam koji potiče proizvodnju IgG4.
Longitudinalni sastav podklase IgG antitijela specifičnih za šiljke nakon cijepljenja BNT162b2 kod djece. A i B: Sastav podrazreda (A) S1- i (B) RBD-specifičnih IgG podrazreda na početku (V1D0), 4 tjedna (V2D35) i 1 godinu (V2M12) nakon drugog cijepljenja.
Okvirni dijagrami pokazuju medijan, IQR i min-max raspon. Točke predstavljaju pojedinačne sudionike istraživanja. C i D: Longitudinalna dinamika (C) S1- i (D) RBD-specifične indukcije IgG4. Spojne linije označavaju podatkovne točke koje pripadaju istom sudioniku istraživanja.
Sve podatkovne točke iskazane su kao srednji fluorescentni intenzitet (MFI), izmjeren sustavom Bio-Plex 200. Četrnaestero djece [srednja dob, 8,5 (IQR, 6,4-10,0) godina] primilo je 2 doze cjepiva mRNA-BNT162b2 (10 µg, Comirnaty, BioNTech/Pfizer) s medijanom intervala od 27,5 (IQR, 27-28) dana; krv je prikupljena na dan prve doze (V1D0), kao i 5 tjedana [V2D35; medijan, 35,5 (IQR, 30-45) dana] i 1 godina [V2M12; 350,5 (IQR, 344–364) dana] nakon druge doze.
Dvije su osobe bile zaražene prije V1D0 (označeno crnim krugovima u C i D), a sva prethodno nezaražena djeca doživjela su proboj SARS-CoV-2-Omicron infekcije do V2M12. Statističke usporedbe između V1D0, V2D35 i V2M12 prikazane su samo za podklase IgG4, bez obzira na statističku značajnost. Usporedba tijekom vremena unutar grupe S1 ili RBD učinjena je Kruskal-Wallisovim testom rangiranja jednakosti populacija, nakon čega je slijedio Dunnov test, prilagođen Bonferroniju za višestruke usporedbe (*P < 0,05; **P < 0,01; ** *P < 0,001; i ****P < 0,0001). ns označava da nije značajno.
Što je zabrinjavajuće?
Porast IgG4 antitijela kod djece nakon cijepljenja mRNA izaziva zabrinutost, uglavnom zato što je IgG4 tipično povezan s jedinstvenim obrascem imunološkog odgovora koji se razlikuje od tipova odgovora koji se obično traže od cjepiva. TrialSite dijeli neke od primarnih razloga zašto porast IgG4 može biti problematičan.
Prvo, IgG4 je općenito povezan s “tolerantnim” imunološkim odgovorom. Iako je koristan u stanjima u kojima tijelo treba izbjeći pretjeranu reakciju – kao što su alergije – nije idealan za zaštitni imunitet protiv patogena. Visoke razine IgG4 mogle bi značiti da imunološki sustav možda “tolerira” virusne proteine umjesto da razvija agresivan imunološki odgovor, što bi potencijalno moglo utjecati na dugoročnu učinkovitost cjepiva. Kad bi takav odgovor bio sustavan, to bi sigurno moglo implicirati stvarnu temeljnu kvalitetu mRNA cjepiva protiv COVID-19.
Drugo, cjepiva imaju za cilj generirati visoke razine IgG1 i IgG3, koje su povezane sa snažnim, zaštitnim imunološkim odgovorom koji može eliminirati patogene. Umjesto toga, povećanje IgG4 možda neće dati istu razinu zaštite, budući da IgG4 ne potiče upalu ili fagocitozu (proces kojim imunološke stanice gutaju i uništavaju patogene) na isti način kao druge podklase IgG.
Treće, pokazalo se da dugotrajno ili opetovano izlaganje antigenu (kao što su višestruke doze cjepiva) u nekim slučajevima dovodi do IgG4-dominantnog odgovora. Ako IgG4 odgovori postanu istaknuti s mRNA cjepivima kod djece, posebno kod mladih, imunoloških sustava u razvoju, to bi moglo značiti adaptivni pomak koji možda nije idealan za akutne virusne infekcije, potencijalno mijenjajući imunološki krajolik za buduće infekcije ili cijepljenja.
Konačno, TrialSite dijeli da postoje neke spekulacije i ograničeni dokazi koji povezuju povišene razine IgG4 s određenim autoimunim i alergijskim stanjima. Ako mRNA cjepiva kod djece dovedu do značajnog povećanja IgG4, to bi teoretski moglo utjecati na to kako njihov imunološki sustav postupa sa stranim antigenima i vlastitim antigenima, iako je potrebno više istraživanja kako bi se potvrdili bilo kakvi specifični rizici. Primjećujemo da su neki istraživači, koji se u ovoj fazi još uvijek smatraju rubnim, proučavali moguće implikacije raka.
Te se nedoumice još uvijek istražuju i ključno ih je promatrati u kontekstu istraživanja koja su u tijeku.
Robin Kobbe, autor
Voditelj istraživanja/Istraživač
Robin Kobbe , Sveučilišni medicinski centar Hamburg – Eppendorf i Institut za tropsku medicinu Bernhard Nocht (BNITM)
