22.rujna 2024. godine, usvojen je UN-ov pakt za budućnost: Evo što bi to moglo pretstavljati za sve nas.
Ujedinjeni narodi usvojili su Sporazum za budućnost 22. rujna 2024. koji uključuje Globalni digitalni sporazum i Deklaraciju o budućim generacijama.
Pakt ima za cilj ubrzati postizanje ciljeva održivog razvoja i Agende Ujedinjenih naroda 2030. te transformirati globalno upravljanje. Glavni prioritet je potpuna kontrola globalnih financijskih transakcija i sustava, kao što je navedeno u vodiču Svjetskog ekonomskog foruma “The Great Reset”.
UN predlaže platformu za hitne slučajeve u slučaju globalnog šoka koji bi glavnog tajnika mogao pretvoriti u “globalnog cara za hitne slučajeve”, oduzimajući moć donošenja odluka nacijama.
Zajednička digitalna budućnost Ujedinjenih naroda promiče zajednički pristup i korištenje digitalnih tehnologija i nastoji se boriti protiv dezinformacija i govora mržnje na internetu. Cilj je kontrolirati izvore informacija i kontrolirati pristup javnosti informacijama kako bi se omogućila kontrola dobro informirane javnosti.
Globalna tiranija nikad nije zvučala tako dobro: UN-ov samit budućnosti
Izgubljen u gužvi nedavnih američkih predsjedničkih izbora i pandemonija aktualnih svjetskih događaja bio je nenajavljeni summit prošlog mjeseca koji bi mogao izazvati više potresa na planetu od bilo čega što su naši samozvani svjetski vođe ikada predstavili stanovništvu.
- rujna predstavnici 193 suverene nacionalne države okupili su se u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku kako bi usvojili pakt za budućnost.
Dokument, koji uključuje Globalni digitalni sporazum i Deklaraciju o budućim generacijama, obećava “otvoriti vrata novim prilikama i neiskorištenim mogućnostima”, prema riječima glavnog tajnika UN-a Antónia Guterresa .
Značajni sporazum, koji je Guterres nazvao “korakom prema učinkovitijem, inkluzivnijem i međusobno povezanom multilateralizmu”, sadrži 56 “akcija” koje su se zemlje obvezale provesti.
Neto učinak Pakta za budućnost i njegova dva takozvana aneksa namijenjen je radikalnom ubrzanju postizanja ciljeva održivog razvoja („SDGs“) i Agende Ujedinjenih naroda 2030.
Reklamirana kao nacrt za “postavljanje temelja za održiv, pravedan i miran globalni poredak – za sve ljude i nacije” (i tko bi mogao prigovoriti takvoj nebeskoj viziji?) – ova posljednja bujica papirologije UN-a mogla bi postaviti nove rekorde u odnosu na jezičnih manevara i floskula po stranici.
Treba postaviti nekoliko pitanja:
- Što sve birokratske fraze i poštapalice iz pakta zapravo znače kada se prevedu na običan jezik?
- Kako će buka pakta utjecati na nas kada se njegovi “multilateralni” kotači pokrenu?
- Je li ovaj “održiv, pravedan i miran svjetski poredak” doista lonac zlata koji nas čeka na kraju duge Budućeg samita Ujedinjenih naroda?
- Jesu li ta obećanja o “novim prilikama i neiskorištenim mogućnostima” stvarno prekrasni darovi namijenjeni javnosti? Ili su oni samo više trojanski konji, koji nas vode do ruba litice, a ne u Obećanu zemlju poput Kanaana u kojoj teče med i mlijeko?
- I na što je točno glavni tajnik Guterres mislio kada je rekao da je UN-ov budući summit “ključan prvi korak u tome da globalne institucije postanu legitimnije, učinkovitije i prikladnije za današnji i sutrašnji svijet” te da su se države članice UN-a okupile kako bi “vratiti multilateralizam s ruba”?
Razrada gotovog proizvoda, 66 stranica otrcanih fraza izdanih za duboku politiku, zahtijeva stoicizam sveca i vražji rječnik da prevede podmuklo “globalese” na razumljiv jezik.
Umjesto pojedinačnog odgovora na gornja pitanja, možemo se okrenuti priloženim “Konceptnim bilješkama za interaktivne dijaloge” na četiri stranice, koje pružaju sažetu verziju pakta ispisanog na duge stranice.
Konceptne bilješke počinju naglašavanjem potrebe za “transformacijom globalnog upravljanja i unaprjeđenjem provedbe Agende za održivi razvoj do 2030.” Ove bilješke daju nam jasnu ideju o tome koji su bili prioriteti dvodnevnog “Summita budućnosti” i smjeru u kojem UN 2.0 želi usmjeriti planet.
Prvi redak Interaktivnog dijaloga 1 govori o “hitnoj potrebi za reformom globalne financijske arhitekture” kako bi se “modernizirao sustav uz ubrzavanje napretka prema ciljevima održivog razvoja.” Pa, te riječi okončavaju našu napetost oko toga što bi trebalo biti Glavni prioritet UN-a: potpuna kontrola nad svjetskim financijskim transakcijama i sustavima.
Okvir za to kako bi ovaj novi globalni ekonomski sustav mogao izgledati postavljen je u vodiču Svjetskog ekonomskog foruma “The Great Reset”. Dublji pogled u detalje “Velikog resetiranja”, poznatog po sloganu “Nećeš posjedovati ništa i bit ćeš sretan”, razotkriva ovaj pretenciozni traktat kao još jedno dugotrajno opravdanje za ekonomsku proizvoljnost i centraliziranu kontrolu nad životima svih ljudi (tj.: poljoprivrednika) na ovoj planeti.
Sljedeća na popisu obaveza globalista je “hitna” potreba za nejasno definiranim “poboljšanim multilateralizmom”.
Prema raznim izjavama UN-a, međunarodna zajednica suočava se s izazovima koji su “preveliki da bi se bilo koja nacija, velika ili mala, mogla sama nositi s njima”. Naravno, Ujedinjeni narodi proglašavaju da se ovi neodređeni “izazovi” mogu riješiti samo kroz mehanizme koje su uspostavili upravo oni i njihovi sponzori.
Osim činjenice da UN i njegove podružnice imaju iskustvo koje dokazuje da su oni dio problema, a ne rješenje bilo čega, pojmovi “multilateralizam” i “globalno upravljanje” – koji se uvijek koriste u dokumentima UN-a ponovno izbijaju na površinu – da budu razotkriveni zbog onoga što zapravo znače.
Koliko možemo reći, UN je očito odlučio da zlokobnije zvuče izrazi “jedna svjetska vlada” i “novi svjetski poredak” i zato više nisu dobrodošli jer s pravom dižu zvona za uzbunu u javnosti. Stoga su uvedeni ljubazniji, nježniji zamjenski izrazi kako bi se umirili ljudi i ublažila zamagljena slika globalnog totalitarizma.
To se zove marketing
Kada povučete zavjesu i otkrijete stroj koji se vrti, otkrit ćete da je prava namjera ovih autokrata koji tvrde da “predstavljaju narode svijeta” stvoriti globalnu strukturu vlade s dramatično proširenim ovlastima nad svim ljudskim aktivnostima.
Takav centralizirani sustav kontrole potkopao bi sposobnost nacije da kontroliraju vlastitu domaću i vanjsku politiku, ukidajući tako “staromodne” pojmove kao što je nacionalni suverenitet.
Primjer kako bi se to moglo odigrati u stvarnom svijetu može se pronaći u načinu na koji UN gura ideju da je jedini mogući način da se učinkovito nosi s onim što naziva “složenim globalnim šokovima” multilateralizam” kako se definira od strane UN-a.
U dokumentu o politici iz ožujka 2023. pod naslovom “Jačanje međunarodnog odgovora na složene globalne šokove – platforma za hitne slučajeve”, glavni tajnik UN-a predložio je da “Opća skupština treba imenovati glavnog tajnika i “daje sustavu Ujedinjenih naroda stalne ovlasti za automatski sazvati i upravljati platformom za hitne reakcije u slučaju budućeg složenog globalnog šoka dovoljne veličine, ozbiljnosti i opsega.”
U praksi, to bi moglo značiti da stalni glavni tajnik UN-a postaje “globalni car za izvanredne situacije”, s ovlastima predsjedavanja bilo kojom međunarodnom izvanrednom situacijom, stvarnom ili izmišljenom.
Prijedlogom bi se nacijama, poduzećima i javnom sektoru oduzelo pravo da donose vlastite odluke i predala bi se sva ovlasti međuvladinim tijelima koja okružuju UN. Nevladine organizacije, agencije UN-a i privatni “dionici” vladali bi poput diktatora nad svakom nacijom, pa čak i nad svakom jurisdikcijom (pokrajina, država, okrug, grad) unutar svake nacije. Nacionalni suverenitet bio bi ništavan.
Još jedna važna stavka na izborniku UN-a je koncept “zajedničke digitalne budućnosti” koji je ugrađen u spomenuti “Globalni digitalni kompakt”.
Zanimljivo je da UN te digitalne tehnologije izravno uspoređuje s prirodnim resursima i navodi da se potencijal digitalne tehnologije može optimizirati samo zajedničkim pristupom i korištenjem resursa poput zraka i vode oko nas.
Osim činjenice da ne možemo piti tehnologiju i jesti podatke, ironija UN-ovog prijedloga zajedničkog pristupa kao značajke definiranja jednog od njegovih programa je u suprotnosti s poviješću UN-a kao sredstva za sve veću privatizaciju zajedničkog dobra.
Kao dio ove “zajedničke digitalne budućnosti”, UN promiče ideju “zajedničkog rada na promicanju integriteta informacija, tolerancije i poštovanja u digitalnom prostoru”. I to su lijepe riječi, ali kako UN to želi postići?
Evo natuknice: UN nudi pomoć javnosti da se izbori sa smetnjama društvenih medija obećavajući da će “ojačati međunarodnu suradnju u rješavanju izazova dezinformacija i govora mržnje na internetu te rizika manipulacije informacijama”. u skladu s međunarodnim pravom”.
Ako niste sigurni što to znači, uzmite u obzir da UN traži strožu kontrolu nad onim što smatra dezinformacijama, kako bi kontrolirao i ograničio kojim informacijama javnost može slobodno pristupiti. Konačni proizvod, ako se provede, omogućio bi određenim agencijama UN-a potpunu kontrolu nad svim izvorima informacija.
To je odavno ključna želja globokrata, koji znaju da je dobro informiranu javnost sposobnu razlikovati vladine obmane (kao što je propaganda kojom se prodaje kriza s korona virusom) i realnosti na terenu koje je iznimno teško kontrolirati.
Na kraju summita u rujnu, čelnici UN-a naglasili su važnost potrebe za “oživljenim multilateralnim sustavom”. Zemlje sudionice postigle su konsenzus da “svijet mora ubrzati napredak prema ciljevima održivog razvoja”.
Ako u večernjim vijestima niste čuli ništa o summitu i njegovom ishodu, nemojte se iznenaditi. Mediji jedva da su o tome išta izvijestili. Jeste li iznenađeni kada pomislite da svjetski “lideri” prave planove za preobrazbu Zemlje, njezine ekonomije i ljudi, bez korporativnih novinara čak i šaputanja ili cviljenja?
Kada bi ovi novinari pobliže pogledali najnovije planove UN-a, otkrili bi da je ono što se predstavlja kao novi i nužni plan akcije zapravo ista stara priča o želji megalomana za potpunom kontrolom planeta koji je zamotan u sjajni novi paket kako bi se sakrile njihove namjere.
Suština je da svaki put kad vidite program koji gura hrpa neizabranih, neodgovornih globalista, možete biti sigurni da je obećani program tiranski koliko god može. I to namjerno.
