Čudni su ljudi.
Čudni su ljudi. Za one koji su jako emotivni kažu da su slabi. I da je slabost pokazati emocije.
Naprotiv. Ne poznajem snažnije ljude od ljudi kojima nekad vidim suze na licu. Koji ti dotrče u susret i tako te snažno zagrle. Koji ti pričaju o svojim najvećim ranama, a onda na kraju rašire jedan veliki i iskreni osmijeh na licu.
Ljude koji su prošli cijelu lepezu izdaja, razočaranja, povreda i opet nastavili biti ono što jesu.
Nisu emocije slabost. Emocije su snaga. I to velika. Eruptivna. I s njima treba znati.
Jer umijeće je to kojim ovladavaju samo oni najjači. Najveći. Koji se ne boje nekome reći „nedostaješ mi“. Ili „mislio sam na tebe“. Kakav bi nam život bio kada bismo samo skrivali ono što je u nama.
Ne bismo bili povrijeđeni. Ali u konačnici ne bismo ni živjeli. Zato nemoj nikad pomisliti da su emotivni ljudi slabi. Jaki su oni. Nezamislivo jaki.
