Činjenice koje bi svatko trebao znati o eutanaziji, piše dr. Vernon Coleman.
U Velikoj Britaniji su sada pred donošenjem zakona o eutanaziji, protiv čega se buni sve više ljudi jer polako saznavaju za uvođenje takvih zakona drugdje.
Scenarij je posvuda isti: najprije se tvrdi da će biti riječi samo o slučajevima kada se radi o životnoj patnji za vrlo teško smrtno bolesnu osobu. Velika većina ljudi se s tim slaže.
Međutim, s vremenom se mogućnosti eutanazije počinju širiti, sve dok ne dođu do faze u kojoj se nameće čak i osobama koje nisu ozbiljno bolesne i ne zaslužuju eutanaziju.
Na primjer, u Kanadi je situacija došla do te mjere da se eutanazija nudi kao prva, a ne posljednja opcija ne samo teško bolesnima, već i invalidima, dugogodišnjim (ali ne i neizlječivim) bolesnicima ili osobama s psihičkim problemima.
I nitko ne zna kamo može otići. Već je bilo prijedloga da se prestare ili kronične bolesnike, koji opterećuju zdravstveni sustav, treba ubijati – bez obzira na dob.
Također Dr. Vernon Coleman naslućuje kamo ovaj zakon postupno vodi…
- Tisuće starijih ljudi namjerno je ubijeno mješavinom midazolama i morfija tijekom karantenskih mjera uvedenih tijekom lažne covid pandemije. To je navodno učinjeno kako bi se “zaštitio” NHS, ali je to bila preteča uvođenja eutanazije u Britaniji.
- U Ujedinjenom Kraljevstvu, obavijesti ‘Nemoj oživljavati’ (DNR obavijesti) rutinski se stavljaju na bolesne pacijente i pacijente s invaliditetom, gdje se na pacijenta stavlja DNR obavijest u kojoj se kaže da se pacijent neće liječiti ako, na primjer, ima srčanog udara ili razvoja infekcije prsnog koša.
Izvorna svrha obavijesti o DNR-u bila je izbjeći ponovljene i traumatične pokušaje spašavanja života pacijenata koji su umirali i kojima se stvarno nije moglo pomoći. Danas se obavijesti o DNR-u koriste kao izgovor za ubijanje zbog nedostatka liječenja.
Bolničko osoblje redovito laže pacijentima i govori im da je CPR bolan. Ovo nije nužno točno. Tisuće pacijenata već se ubija korištenjem DNR obavijesti.
- Ako se u Britaniji usvoji zakon o eutanaziji, pravila će se uskoro promijeniti – uvijek se mijenjaju. Postojat će neizvjesnost hoće li roditelji moći donositi odluke umjesto svoje djece. Hoće li djeci biti dopušteno izabrati smrt?
Hoće li sudovi poništiti mišljenje roditelja? Čini se vjerojatnim. U nekim zemljama djeci je već dopušteno odlučiti se na samoubojstvo. U zemljama u kojima je eutanazija već uvedena, parametri se stalno mijenjaju kako bi se moglo ubijati sve više ljudi.
- U Francuskoj se planira uvesti nova kategorija “staračkih domova”, gdje bi ljudi odlazili umirati. Njihov će rad biti jeftiniji od rada bolnica.
- Određene organizacije, poput vjerskih organizacija i Crvenog križa, koje imaju etička načela protiv eutanazije, našle bi se u nemogućoj situaciji da se eutanazija legalizira.
- Iskustvo s najavama DNR-a i u drugim zemljama pokazuje da će ljudi (čak i zdravi) biti ucjenjivani i podvrgnuti moralnoj, psihološkoj i financijskoj prisili kako bi ih se uvjerilo da dopuste da budu ubijeni.
- U Francuskoj, Association pour le Droit de Mourir dans la Dignité (vodeća francuska udruga za eutanaziju) bori se protiv prava medicinskih ustanova da odbiju eutanaziju unutar svojih zidova.
- Čini se da bi u Francuskoj skupinama koje se zalažu za eutanaziju moglo dopustiti da vode “centre za skrb” (koje bi možda trebalo opisati kao logore smrti) u kojima bi pacijenti mogli biti ubijeni.
- Zabrana ubijanja je temelj ljudskih prava. To je nepovredivo načelo međunarodnog prava. Ovo je načelo ponovno potvrđeno nakon Drugog svjetskog rata nakon što su liječnici u Nürnbergu osuđeni za eutanaziju osoba s invaliditetom.
Ova politika ne čini iznimke od eutanazije. Stoga je svaka eutanazija – čak i ako se prikazuje kao dobrovoljna – kršenje ljudskih prava. Europska konvencija o ljudskim pravima jasno kaže da “Nitko ne smije biti namjerno lišen života.”
- Članak 6. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima navodi da “Svako ljudsko biće ima urođeno pravo na život”. Dekriminalizacija eutanazije krši zabranu ubijanja.
- Kao što pokazuju iskustva iz drugih zemalja, nakon dekriminalizacije praksa eutanazije postaje nekontrolirana i širi se na štetu najranjivijih, posebice invalida, starijih osoba, siromašnih i nezaposlenih.
Dekriminalizacija eutanazije stoga dovodi ne samo do sustavnog kršenja ljudskih prava, već i do iznimno ozbiljne kulturne i pravne regresije.
- Europski sud za ljudska prava donio je dugo očekivanu odluku o pitanjima kraja života u značajnom slučaju Karsai protiv Mađarske. Potvrđuje nepostojanje prava na potpomognuto samoubojstvo.
Palijativna skrb se predstavlja i promiče kao “nužna za osiguranje dostojanstvenog kraja života”.
Bivši odvjetnik Europskog suda koji boluje od neurodegenerativne bolesti došao je iznijeti svoj slučaj pred sucima u Strasbourgu. Nadao se da će ESLJP, nakon dugog razvoja sudske prakse, “konačno” priznati pravo na potpomognuto samoubojstvo prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Sud to nije učinio, ali je oprezno naznačio, obiter dictum, da bi ovaj korak mogao poduzeti kasnije ako bi praksa bila legalizirana u značajnom dijelu europskih država i prihvaćena međunarodnim etičkim standardima.
ESLJP smatra da je prerano za stvaranje prava na potpomognuto samoubojstvo; učiniti to bilo bi isto što i obvezati 46 država članica Vijeća Europe da legaliziraju tu praksu.
Države stoga mogu nastaviti zabranjivati eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo prema kaznenom zakonu u svojim zemljama i čak mogu kazneno goniti one koji su uključeni u te prakse u inozemstvu protiv svojih državljana.
- Umjesto podrške eutanaziji, Sud je vrlo jasno naglasio važnost i nužnost visokokvalitetne palijativne skrbi, uključujući pristup učinkovitom upravljanju boli, koju je opisao kao “nužnu za osiguranje dostojanstvenog završetka života”.
Ovaj slučaj je prvi put da je sud stavio takav naglasak na palijativnu skrb u svojoj sudskoj praksi u vezi s krajem života i predstavio je kao dio pozitivnih obveza država. Naglasak Suda na palijativnoj skrbi drugi je veliki doprinos ove presude.
- Apsurdno je i nemoralno dopustiti političarima da odluče da se liječnici i pacijenti mogu dogovoriti oko okončanja života. Svaki zakon koji dopušta eutanaziju bio bi u suprotnosti s temeljnim pravom na život.
- Trenutačno, ljekarnik koji priprema ili izdaje smrtonosnu tvar za potencijalno samoubojstvo može biti kazneno gonjen za suučesništvo u trovanju. Činjenica da je osoba pristala na njegovo trovanje ne umanjuje težinu kaznenog djela.
Zakonom o “kraju života” vlada bi obvezala farmaceute da surađuju u eutanaziji i potpomognutom samoubojstvu. Djelo za koje je trenutno predviđena zatvorska kazna postalo bi obveza za farmaceute prema takvom zakonu. Kako će se zaštititi farmaceuti?
- Ako eutanazija postane legalna, liječnici, medicinske sestre, farmaceuti i drugi koji imaju moralne primjedbe mogli bi i dalje biti pod pritiskom da pomognu u ubijanju ljudi. Nikakva pametna formulacija u parlamentarnom prijedlogu zakona to neće zaustaviti kao što se ubojstvo ne može zaustaviti zakonima koji zabranjuju ubojstvo.
- Bilo je malo ili nimalo rasprava o eutanaziji. Mediji jasno podržavaju eutanaziju, što je i stav laburističke vlade. Kao i kod covida i cjepiva protiv covida, o tome mogu govoriti samo oni koji podržavaju stav Vlade.
Dr. Jack King, autor najprodavanije knjige o eutanaziji u svijetu, poslao je primjerke svoje knjige većini vodećih britanskih TV postaja, no nitko ga nije htio intervjuirati.
