S godinama ćeš vidjeti da neki loši ljudi bolje prolaze u životu. Glume, varaju, pretvaraju se da su nešto što nisu i začudo nikakve im se loše stvari ne događaju u životima. A onda ćeš se sjetiti da su ti govorili da se sve vraća i plaća. A ti ćeš gledati u njih i vidjeti kako jačaju, rastu, stječu ugled. I kako u njihovim životima sve izgleda bolje. I pitat ćeš se gdje je ta pravda? I možda doći u iskušenje da na jednak način živiš. Ali, nemoj to pokušavati!

Ne vide se sve stvari. Nitko ne zna što se doista zbiva u nekom čovjeku kada je njegov osmijeh raširen od uha do uha. I kako se on doista osjeća kada su njegovi džepovi puni. I kada je oko njega hrpa ljudi kojim mu samo laskaju, dodvoravaju se i hvale ga iz tko zna kakvih interesa. Ali, onda odjednom dođe večer. I ostane čovjek sam. I s njim neke unutarnje bitke koje kada se jednom izgube, više se nikada ne mogu dobiti.

Biti ili ne biti čovjek? To je jedino pitanje koje ostaje. Kada sve druge dileme prođu. Donesi pravu odluku i budi čovjek. Sve ostalo nije važno. Najvažnije je biti čovjek. A, oni koji su se svoje ljudskosti iz njima znanih razloga odrekli, neka žive sa svojim brigama koje se kriju iza njihovih lažnih osmijeha koji nisu ništa drugo nego maske. Jer, jednom kada se čovjek oprosti od sebe više nikada u životu neće imati svoje pravo lice.