Vladini dužnosnici u SAD-u prisilno izbacuju beskućnike iz ‘malenih domova’ koje su im izgradili Amiši u Sjevernoj Karolini.
Vladini dužnosnici u okrugu Buncombe, Sjeverna Karolina, počeli su prisilno iseljavati beskućnike iz “malenih domova” i koliba koje je izgradila i donirala amiška zajednica.
Prije tri tjedna stotine amiških tesara počelo je raditi na izgradnji koliba u zapadnoj Sjevernoj Karolini gdje mnogi ljudi još uvijek koriste šatore za sklonište.
Ove male, čvrste strukture bile su zamišljene kao privremeno rješenje za ljude bez stabilnog smještaja, pružajući sigurniju, privatniju i dostojanstveniju alternativu tradicionalnim skloništima za beskućnike.
Domovi, iako skromni, nudili su utočište od prenapučenosti, kriminala i nedostatka osobnog prostora koji često muče skloništa. Međutim, dužnosnici okruga tvrde da te strukture ne zadovoljavaju lokalne stambene zakone, navodeći nedostatak sidrenja i izvora topline koji nisu spojeni kabelom ili utikačem kao razlogom za deložaciju. 
Kuće koje su izgradili Amiši osmišljene su kako bi odgovorile na trenutne potrebe, nudeći beskućnicima siguran i privatan prostor koji mogu zvati svojim. Zagovornici beskućnika primjećuju da mnogi ljudi izbjegavaju skloništa zbog zabrinutosti za sigurnost, strogih pravila ili nedostatka dostojanstva u skloništima koja je odobrila FEMA.
“Ovi maleni domovi nisu bili trajno rješenje, ali su bili ključni korak prema stabilnosti”, rekao je lokalni zagovornik. “Ljudima su dali nadu, osjećaj privatnosti i zaštitu od opasnosti na ulici.”
Birokracija stoji na putu
Dužnosnici okruga Buncombe tvrde da, iako sićušni domovi nisu izričito zabranjeni, svaka građevina koja se koristi za stanovanje mora imati pristup vodovodu i struji kako bi bila u skladu sa stambenim kodeksom. Nedostatak ovih komunalija u kućama koje su izgradili Amiši, kažu, čini ih nesigurnima.
Kritičari, međutim, tvrde da ova stroga provedba čini više štete nego koristi. “Ljudi koji žive u tim domovima bili su sigurniji i zdraviji nego što bi bili u skloništima ili na ulici”, rekao je jedan zagovornik stambenog zbrinjavanja. “Zašto ne raditi na rješenjima umjesto rušenja onoga što već pomaže?”
Galama oko ovih malenih domova naglašava širi izazov rješavanja beskućništva. Dok su dužnosnici usredotočeni na provedbu propisa, zagovornici tvrde da su hitna rješenja potrebna za one koji žive u krizi.
“Prisiljavanje ljudi nazad u skloništa – ili još gore, na ulice – nikome ne služi”, rekao je volonter koji radi s raseljenim stanovnicima. “Ovi su domovi bili korak prema dostojanstvu, sigurnosti i neovisnosti. Oduzimanje njih čini se kao korak unatrag.”
Dok se rasprava nastavlja, ljudi koji su najviše pogođeni ovim odlukama – oni koji jednostavno trebaju mjesto za boravak – ostaju u potrazi za stabilnošću u sustavu koji, čini se, daje prednost birokraciji nad čovječanstvom.
