Ovaj je život vječna borba između dobra i zla, piše Elia Pekica Pagon.
Ovaj je život vječna borba između dobra i zla na koju stalno moramo biti spremni.
Kada vidim koliko ima zlih i zlobnih ljudi koji svoje živote tako olako predaju u ruke zla, odričući se svoje ljudskosti i zauvijek se rastajući od sebe, tada uvijek pomislim na dobre ljude i na to koliko su zapravo nezaštićeni, koliko su izloženi zlim ljudima da ih maltretiraju na sve moguće načine.
Dobre ljude trebalo bi zakonom zaštititi i odvesti ih na neko sigurno mjesto da u miru, bez ometanja i podbadanja od strane Sotoninih poslanika mogu graditi bolji svijet.
Dosta su gusto posijani među sve nas i nikada ne gube vrijeme. Žele svaku sekundu svoga života posvetiti zlodjelima.
Previše je danas ljudi cijepljenih protiv humanosti. Pitam se – zašto proizvođači tzv. cjepiva ne osmisle cjepivo protiv zla i zločestih i zlobnih ljudi?
Zašto bismo se morali miriti s time da među nama ulicama šetaju Sotonini poslanici sijući nevjerojatnom marljivošću svoje zlo među sve nas…
Nikada se s time ne bismo smjeli miriti, jer na taj način omogućavamo Sotoninim poslanicima da u miru čine zlo svima nama ostalima. Recimo im što ih ide u miru, ignorirajmo ih i ostanimo mirni, jer oni uživaju kada nam poremete unutarnji mir, odnosno kada nam u život donesu nemir.
Ne bojmo ih se, već im pljunimo u lice čim osjetimo njihovu razornu negativnu energiju. To se odmah osjeti, baš kao što se odmah osjeti blagotvorna energija dobrih ljudi, energija koja nas iscjeljuje i zna kako nam ugrijati dušu u hladnim zimskim noćima.
Dobri su ljudi nešto rjeđe posijani po ovome svijetu. Tako nam se u prvi mah čini, jer su zbog loših iskustava ti samozatajni ljudi povučeni u sebe i svoje svjetove, ali kada ih jednom malo bolje upoznamo, kada nas puste u svoja srca, kao i mi njih u naša, kada jedni drugima otvorimo dušu, čuvajmo jedni druge poput najvrjednijeg blaga. Dobri ljudi postoje kako bi živjela vjera u bolji svijet.
