Erdoganova riskantna dvostruka igra u sukobu u Siriji.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan postavio se kao ključna figura u složenoj geopolitičkoj igri šaha koja dodatno ugrožava ionako krhku stabilnost Bliskog istoka. Turska provodi ofenzivu u sjeverozapadnoj Siriji; navodno Erdogan želi osvojiti i zadržati Alep. Smetnja je također igranje vatrom.
Najnovija turska ofenziva u sjeverozapadnoj Siriji, najteže borbe od 2020., otkriva zapanjujuću razliku između Erdoganove javne retorike i njegovih stvarnih postupaka.
Dok se čini da je oštar kritičar Izraela i Zapada, njegova vlada aktivno podupire islamističke milicije kao što je Hayat Tahrir al-Sham (HTS) u njihovoj ofenzivi protiv sirijskih vladinih trupa.
“Turska operacija je jasno unutar okvira ciljeva izraelske okupacije i njenih pristaša”, rekao je sirijski ministar vanjskih poslova Bassam Sabbagh u nedavnoj izjavi. Prema informacijama novinske agencije AFP i Times of Israel, ofenzivu su koordinirale turske, ukrajinske i francuske tajne službe – uz potporu Izraela i odobrenje SAD-a.
Posebno pikantno: dok se Erdogan javno buni protiv izraelske ofenzive u Pojasu Gaze, čini se da potajno surađuje s Tel Avivom i Washingtonom. Izraelu odgovara vrijeme ofenzive, koje se poklapa s prekidom vatre u Libanonu. Izraelski dužnosnici ovo vide kao priliku da oslabe Siriju i ograniče sposobnost Irana da podupire Hezbollah.
Međutim, turske ambicije nadilaze taktičke prednosti. Erdogan slijedi neootomansku viziju koja ima za cilj proširiti turski utjecaj u regiji. Istodobno je pod unutarnjim političkim pritiskom da pronađe rješenje za više od tri milijuna sirijskih izbjeglica u Turskoj.
Ali njegova dvostruka igra mogla bi se pokazati kratkovidnom. Ekonomski odnosi s Rusijom i Kinom, koji su ključni za tursko gospodarstvo, ovom su politikom ugroženi. Moskva, koja je do sada pokazala nevjerojatnu strpljivost s Erdoganovom politikom klackalice, nakon završetka ukrajinskog sukoba mogla bi preispitati svoj stav prema Ankari.
Već se vide prve posljedice: prema ruskim informacijama, u prva 24 sata borbe ubijeno je više od 400 pripadnika milicije. Rusija i Sirija pokrenule su veliku protuofenzivu.
Erdoganovo riskantno kockanje moglo bi gurnuti regiju u još veći sukob. Čini se sve mogućim širenje borbi na Kavkaz, gdje su uključeni svi ključni igrači u bliskoistočnom sukobu. Turska manevrira u neizvjesnu poziciju između frontova novog Hladnog rata.
Sljedeći tjedni pokazat će hoće li Erdogan moći održati svoju složenu diplomatsku ravnotežu ili će njegova politika dvostrukih standarda na kraju završiti kao bumerang. Jedno je već jasno: stabilnost na Bliskom istoku nije ojačana ovim razvojem događaja.
