Koliki si dio svoga života potrošio čekajući nekoga? Umjesto da si živio – iščekivao si nekoga i nitko nije došao. Ništa se nije dogodilo. A uvjeravao si sebe da će netko doći i da je sve u strpljenju. Ne treba ti mrvica nečijeg poštovanja, saznanje da su te se sjetili samo onda kada si im trebao. Ne trebaju ti ljudi koji se prave da ih je briga – a svejedno im je za tebe. Gdje su ti ljudi bili u satima tvoje samoće, u danima tvoje obeshrabrenosti? Gdje su ti ljudi bili kada si rukavom brisao suze i govorio svima: „ništa mi nije“.
Živi život ne odgađajući neke lijepe trenutke za budućnost. Sitne stvari koje čine razliku već su ti na dohvat ruke. I ne udaljavaj se od onoga što raduje tvoje srce. I prestani se već jednom uspoređivati s drugima. Ne idete istim putem. Netko će se radovati što je ostao sam, netko zato što je ušao u neku vezu. Netko što će ovu noć ostati u kući, a netko zato što je izašao vani. Budi neopterećen drugima i njihovim životom. Imaš dovoljno izazova i u svome. Posveti im se!
Zapamti nešto vrlo važno o ljudskoj zauzetosti – za ono do čega im je stalo ljudi će uvijek naći vremena. I u najnatrpanijem rasporedu, jer im je vrijedno i važno, ali kada nešto odudara s te liste, tada za to nema vremena. I, teško je to saznanje. Boli te kada nisi na toj listi, ali je na neki čudan način iscjeljujuće. Jer znaš da tvoj put ide dalje. Zato se nemoj ljutiti kada ljudi za tebe nemaju vremena. To je samo znak da te netko ili nešto u daljini čeka.
Stani malo pred tim zalupljenim vratima pred sobom i pogledaj ih. Pitaj sebe što si u njima vidio? I zašto si toliko dugo čekao? Kad je srce ranjeno i sitnica ti puno znači. Ali na kraju ostane samo ta mrvica koja te s vremena na vrijeme održava da tu stojiš. Imaš pravo od nekoga tražiti da te ljubi punom ljubavi. Ali to moraš prvo početi od sebe, a onda kreni dalje. I, ne čekaj dugo! Zapamti nešto o ljudskoj zauzetosti – za ono do čega im je stalo ljudi će uvijek naći vremena.
