Došla sam do zaključka da vjere propagiraju vegetiranje. Ne uživaj, ne ljubi, ne poželi stvari. Malo jedi, ne sudi nikoga, ne ljuti se ni na koga, ako drugi uživaju – ti nemoj, ne odmaraj previše, budi blag i grubost oprosti drugima. Onaj koji sve ovo slijedi ne treba se bojati pakla, jer već je u njemu. Pasivni mazohizam treba izdržati živjeti bez da se poželiš ubiti na pola puta da si skratiš muke. I onda se čudimo zašto ima sve manje vjernika i zašto ljudi bježe iz tog psihičkog zatvora.

Ne bih se čudila da osvane i novo pravilo koje bi bilo… Izbičuj se ujutro prije nego i pomisliš i usudiš se u nečem uživati, srami se, griješniče. Od svih tih pravila, zabrana i rituala čovjek je u svome traganju totalno onemogućen da shvati pravu bit Stvoritelja, a to su bezuvjetna Ljubav i Prihvaćanje.

Samo oni ljudi koji se usude maknuti povez iluzije i zastrašivanja koji su im nametnuli drugi ljudi, moći će iskusiti darove spokoja, rasterećenosti i ispunjenosti koji dolaze kada se odbaci moranje i strah.