Najstrašniji rat na pomolu, ali ne u Ukrajini! SAD se spremaju provesti užasan plan, a pitanje je hoće li ga Trump spriječiti?!

Najstrašniji rat na pomolu, ali ne u Ukrajini! SAD se spremaju provesti užasan plan, a pitanje je hoće li ga Trump spriječiti?!

Najstrašniji rat na pomolu, ali ne u Ukrajini! SAD se spremaju provesti užasan plan, a pitanje je hoće li ga Trump spriječiti ili podržati?!

Svijet je na rubu globalnog rata, dok SAD, u skladu s dugoročnom strategijom izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i američkih neokonzervativaca, pripremaju teren za potencijalni sukob s Iranom – posljednjim bastionom otpora na Bliskom istoku.

Nakon desetljeća ratova u Iraku, Libiji, Siriji i Jemenu, pozornost SAD-a sada je usmjerena na Teheran, što bi moglo značiti kraj plana poznatog kao “sedam ratova u pet godina”. Hoće li Iran, bogat energetskim resursima i ključni saveznik Rusije i Kine, postati posljednja žrtva geopolitičkih ambicija Washingtona i Tel Aviva?

“Sedam ratova u pet godina”: Povijest plana

Američki ekonomist Jeffrey Sachs podsjeća na poznatu izjavu generala Wesleya Clarka, koji je odmah nakon napada 11. rujna 2001. u Pentagonu obaviješten o američkom planu destabilizacije sedam zemalja.

Ovaj plan je uključivao Libanon, Siriju, Irak, Iran, Libiju, Somaliju i Sudan kako bi se Bliski istok preoblikovao kako bi odgovarao izraelskim interesima. 

Plan je formaliziran 1996. kroz strategiju “Clean Break” koju je osmislio Benjamin Netanyahu uz pomoć američkih savjetnika. Bit te strategije bilo je napuštanje koncepta “zemlje za mir” i stvaranje “Velikog Izraela” kroz rušenje propalestinskog režima.

Prvi korak bila je invazija na Irak 2003. kojom je srušen režim Saddama Husseina i otvorena su time vrata daljnjoj destabilizaciji regije. Još jedna koja je pala pod udar zapadne vojne intervencije 2011. bila je Libija, dok je Sirija postala poprištem krvavog građanskog rata koji je započeo u isto vrijeme kad i takozvano arapsko proljeće.

Iran: Konačna destinacija

Bogat naftom i plinom i strateški smješten između Bliskog istoka, središnje i južne Azije, Iran je ključna prepreka američkoj i izraelskoj dominaciji u regiji.

Njegova potpora Hamasu, Hezbollahu i drugim protuizraelskim skupinama, kao i savezništvo s Rusijom i Kinom, čine ga glavnom metom.


Prema Sachsu, Iran je jedina zemlja na listi “sedam ratova” koja još nije destabilizirana. Međutim, napetosti između Teherana i Washingtona dodatno su porasle posljednjih godina, osobito nakon što su se SAD povukle iz nuklearnog sporazuma 2018. i uvele oštre ekonomske sankcije protiv Irana.

Sve ovisi o Izraelu

U analizi trenutne situacije za Informer.rs Ljubomir Đurić iz Centra za nacionalnu politiku naglašava da je trenutni sukob malo vjerojatan. 

– Iskreno još ne vjerujem, više mislim da Izrael rješava probleme na Bliskom istoku nego da će Amerika biti izravno upletena u to, pogotovo u ovih nekoliko tjedana kada na mjesto američkog predsjednika dolazi Donald Trump. Ne mislim da će prvi dan početi novi rat, barem u skorije vrijeme – rekao je Đurić. 


Na pitanje o ulozi Izraela i Netanyahuovoj agresivnoj retorici prema Iranu, Đurić je dodao:

– Netanyahu je taj koji govori o sukobu s Iranom više od svih ostalih zajedno. Pitanje je bi li to bila akcija uz američko dopuštenje ili njegov osobni potez. Nisam siguran je li ovo američki moment, pitanje je bi li Netanyahu dobio podršku za tako nešto.

Đurić se osvrnuo i na moguću reakciju Rusije.

– Rusija gotovo sigurno neće odgovoriti. Nije reagirala praktički nigdje osim u Ukrajini, ni u Armeniji ni u Siriji. Rusija se sama bavi svojim problemima i najvjerojatnije neće pomoći Iranu. U tom slučaju sigurno bi bilo nekakve reakcije Kremlja, ali osim retorike i osude, Moskva ne bi značajno djelovala – rekao je.

Sirija i Libija: Lekcije iz prošlih ratova

Intervencija u Siriji koju je pokrenula administracija Baracka Obame 2011. bila je dio istog plana destabilizacije Bliskog istoka.

CIA je aktivno podržavala pobunjenike u svrgavanju Bashara al-Assada, saveznika Teherana i Moskve. Unatoč ogromnim resursima uloženim u ovaj sukob, Assadov režim je preživio zahvaljujući vojnoj potpori Rusije i Irana, čime je ta zemlja postala ključna linija otpora američko-izraelskoj strategiji. 

Međutim, Assadova vlada konačno je svrgnuta 2024. godine novom ofenzivom pobunjenika nakon što su Rusija i Iran iz nekog razloga odbili značajno pomoći vladi u Damasku u obrani od invazije sa sjevera.

Libija je, pak, nakon svrgavanja Moamera Gadafija doživjela potpuni kolaps. Zemlja, nekoć jedna od najstabilnijih država Afrike, sada je rascjepkana na suparničke frakcije, dok je njezina naftna industrija postala plijen međunarodnih igrača.

Mogući scenariji sukoba s Iranom

Analitičari upozoravaju na nekoliko mogućih scenarija američke intervencije u Iranu, uključujući:

Zračni napadi na nuklearna postrojenja: Izrael već dugo zagovara vojnu akciju protiv iranskog nuklearnog programa, dok je Washington i dalje oprezan u pogledu mogućih posljedica.

Potiče unutarnje nemire: Prosvjedi u Iranu, često povezani s ekonomskim problemima uzrokovanim sankcijama, mogli bi poslužiti kao izgovor za vanjsku intervenciju.

Opći rat: Izravna vojna intervencija nosi rizik eskalacije u širi regionalni, pa čak i globalni sukob, s obzirom da su Rusija i Kina ključni saveznici Irana.

Implikacije za regiju i svijet

Napad na Iran imao bi dalekosežne posljedice za globalnu geopolitiku.

Za Rusiju bi pad Teherana značio gubitak ključnog saveznika na Bliskom istoku i daljnje jačanje američkog utjecaja u regiji. Energetska tržišta bila bi ozbiljno destabilizirana, što bi moglo utjecati na Moskvu i Peking, ali i Europu koja je ovisna o uvozu nafte i plina.

Za Kinu je Iran ključni partner u inicijativi “Pojas i put”, dok je za Rusiju Teheran ključni saveznik u balansiranju američkog utjecaja. Njihov gubitak mogao bi izazvati domino efekt u široj euroazijskoj regiji.

Može li Amerika izdržati posljedice?

Postavlja se pitanje ne samo hoće li SAD uspjeti izvršiti pritisak na Iran, nego i hoće li moći izdržati posljedice takve odluke.

Ekonomski udar: Iran kontrolira Hormuški tjesnac, ključnu točku za globalnu trgovinu naftom. Svaka eskalacija u regiji mogla bi gurnuti cijene energije na neodržive razine, s katastrofalnim posljedicama za globalno gospodarstvo, uključujući i SAD. 

Vojska na rubu iscrpljenosti: Nakon dva desetljeća rata u Afganistanu i Iraku, američke oružane snage već se suočavaju s problemima novačenja, morala i logistike. Sukob s Iranom, koji ima značajne konvencionalne snage u Iraku i mrežu saveznika poput Hezbollaha, Hamasa i šijitskih milicija, mogao bi dovesti do novog, dugotrajnog vojnog sukoba.

Geopolitičke implikacije: Rusija i Kina vjerojatno ne bi stale po strani ako bi Iran bio napadnut. Njihova potpora Teheranu mogla bi dodatno destabilizirati regiju i uzrokovati šire sukobe, dok bi američki saveznici poput Saudijske Arabije i Izraela bili meta odmazde.

Odgovor Irana: Je li moguće zadržati Teheran?

Iran ima sofisticiranu vojnu infrastrukturu i duboko ukorijenjenu mrežu regionalnih saveznika. Njegova reakcija na napad mogla bi biti snažna i višedimenzionalna:

Blokada Hormuškog tjesnaca: Iran je već upozorio da bi, ako bude napadnut, mogao zatvoriti ovaj ključni koridor za globalnu trgovinu naftom, uzrokujući golemu štetu svjetskom gospodarstvu.

Rakete dugog dometa: Iranska tehnologija balističkih projektila omogućuje napad na američke baze u regiji, kao i na Izrael, što bi dodatno zakompliciralo situaciju.

Asimetrično ratovanje: Hezbollah, šijitske milicije u Iraku i jemenski Huti mogu pojačati napade na američke i izraelske interese, uključujući naftnu infrastrukturu u Perzijskom zaljevu.

Cyber ​​​​ratovanje: Iran je pokazao značajan kapacitet za cyber napade koji bi mogli ugroziti američke financijske sustave, infrastrukturu i vojne mreže.

Što će Rusija izgubiti ako Iran padne?

Rusija, koja je mnogo uložila u vojnu i gospodarsku suradnju s Iranom, suočila bi se s ozbiljnim strateškim gubicima ako Teheran padne.

Gubitak regionalnog saveznika: Iran je ključni stup ruskog utjecaja na Bliskom istoku. Njegov pad otvorio bi vrata američkoj dominaciji u regiji i dodatno izolirao Moskvu. 


Energetska konkurencija: Američka kontrola nad iranskim izvorima nafte i plina mogla bi potkopati položaj Rusije na globalnom energetskom tržištu i dodatno oslabiti rusko gospodarstvo.

Geopolitika Euroazije: Iran je ključni partner Rusije u borbi protiv američkog utjecaja u srednjoj Aziji. Njegov gubitak mogao bi oslabiti rusku poziciju u regiji i otvoriti vrata povećanju američkog i kineskog utjecaja.

Uloga Kine

Kina je prošle godine povećala uvoz nafte iz Irana, čime je Teheran postao jedan od glavnih dobavljača Pekinga. Iran je ušao u taj prostor zbog kineskih ograničenja uvoza skupe nafte iz Rusije. Iranci već godinama ne mogu normalno prodavati naftu, posebno nakon 2018. kada je tadašnji američki predsjednik Donald Trump ponovno uveo sankcije Teheranu.

Iranska trgovina naftom odmah je pala na 0,5 milijuna barela dnevno, a u nekim mjesecima gotovo na nulu, jer su svi glavni klijenti Teherana – Indija, zemlje EU, Turska, Japan i Južna Koreja – prestali kupovati naftu od Irana pod pritiskom Washingtona. Jedina iznimka je Kina u koju su tankeri iz trećih zemalja dopremali iransku naftu i tako zaobišli sankcije.

Sada se trgovina između Teherana i Pekinga intenzivirala. Prošla godina bila je posebno uspješna za Iran. Dopušteno je da se izvoz nafte približi 1,5 milijuna barela dnevno na početku godine i do 2,2 milijuna barela u kolovozu. Posao cvjeta jer Iranci prodaju naftu Kinezima uz prosječan popust od 10 do 15 dolara, daleko više nego što nudi Rusija.

U slučaju izravnog rata između Sjedinjenih Država i Irana, ta bi razmjena zapravo bila prekinuta, što bi moglo značiti da će Kina biti ta koja će uskočiti u pomoć Iranu i možda zaustaviti svaki pokušaj Sjedinjenih Država da ugrozi moć u zemlji.

Je li stvarno Iran došao na red?

Američka strategija na Bliskom istoku slijedi obrazac u Iraku, Libiji i Siriji – destabilizacija, izolacija, intervencija. Ali Iran nije Irak, niti Libija. Njegova vojska, resursi i strateški položaj čine ga mnogo težom metom.

Dok američka politika i dalje inzistira na “maksimalnom pritisku”, analitičari upozoravaju da bi troškovi vojne intervencije bili daleko veći nego u prethodnim ratovima. Iran nije samo država; on je simbol otpora zapadnom intervencionizmu. Njegov pad označio bi kraj jedne ere, ali i početak nove – potencijalno daleko opasnije za cijeli svijet.

Napad na Iran nije samo stvar američke moći; to je stvar globalnog poretka. Hoće li svijet gledati još jedan rat na Bliskom istoku ili će Iran ostati posljednji bastion otpora zapadnim ambicijama?

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp