Dođu vremena kada se čovjek umori i od ljudi i od događaja i želi samo sjediti na nekom kauču, pijuckati neki napitak, gledati neki film ili čitati knjigu i da ga nitko ništa ne pita, da ga nitko ni za što ne spominje.

Dođu tako vremena kada čovjek više ne želi nikome ništa dokazivati, jer zna da to nema smisla. Zna da ljudi vjeruju samo u ono što hoće i kako hoće.

Dođu tako vremena kada čovjek traži mir više od svega. Kada se ne želi više pravdati za ono što je loše učinio, niti se hvaliti za ono dobro učinjeno, jer shvaća da to više nije bitno.

Dođu tako vremena kada se čovjek prestane boriti za neka apstraktna prava, jer shvaća da mu ta borba samo uzima dragocjeni mir. Dosta mu bude onih mrvica života koje mu drugi nude i odluči živjeti svoj život u onom njegovom izvornom obilju, a to je njegov mir.