Zatvaranje bankovnih računa kao oružje protiv alternativnih medija

Zatvaranje bankovnih računa kao oružje protiv alternativnih medija

Zatvaranje bankovnih računa kao oružje protiv alternativnih medija.

U javnosti su sve vidljivija sve brojnija otkazivanja računa od strane banaka, koja oporbenim medijima doslovno uskraćuju financijsku podlogu za rad, poznata kao “debanking”. Dana 17. siječnja 2025., “Preußische Allgemeine” objavio je kritički članak o tome, u kojem su navedeni neki poznati novinari i alternativni mediji – uključujući “Facadekratzer” – koji su bili pogođeni ukidanjem računa posljednjih godina. 1 Ovdje prenosimo ovaj članak uz ljubazno dopuštenje autora i uredničkog tima “Preußische Allgemeine”. (hl) 

Piše Wolfgang Kaufmann:

Kako se političkim neistomišljenicima zatvara financijska slavina

U borbi protiv glasova kritičnih prema sustavu i oporbenih medija sada se koriste sve čvršći zavoji u takozvanim demokracijama Zapada. Jedan od najnovijih instrumenata za što učinkovitije suzbijanje neugodnih mišljenja je takozvani debanking.

Ovaj se pojam odnosi na gašenje bankovnih računa pojedinaca, tvrtki ili organizacija iz političkih razloga. Prvi takav slučaj dogodio se u Saveznoj Republici 2000. godine. Tada se na udaru našla Republikanska stranka. Godinu dana kasnije Postbank je raskinula i poslovni odnos s konzervativnim tjednikom “Junge Freiheit”.

Od 2018. druge žrtve debankinga iz spektra opisanog kao “desničarski” uključuju Zakladu Desiderius Erasmus povezanu s AfD-om, slobodni novinari Ken Jebsen alias Kayvan Soufi-Siavash, Boris Reitschuster, Alexander Wallasch i Hadmut Danisch također kao alternativni mediji Apolut, Manova, Fadenkratzer i “Compact-Magazin”.

Osim toga, eksponenti Marksističko-lenjinističke stranke Njemačke (MLPD) i kritičari Corona mjera kao što su Bodo Schiffmann, Markus Haintz, Anselm Lentz i Gunnar Kaiser, kao i produkcijska kuća Oval-Media i Udruga liječnika i znanstvenika za zdravlje, slobodu i demokraciju (MWGFD) Žrtva debankinga. Prema istraživanju internetskog časopisa Multipolar, samo od 2020. bilo je oko 40 ugašenih disidentskih računa, a taj broj raste iz godine u godinu.

U svakom slučaju, odluke banaka bile su ekonomski kobne za pogođene. Značajni troškovi nastali su zbog zatvaranja i ponovnog otvaranja računa te potrebnih organizacijskih mjera. Osim toga, donacije su pale i do 50 posto jer mnogi prethodni podupiratelji nisu uspjeli postaviti nove trajne naloge.

S obzirom na to da se tiha, ali učinkovita borba protiv kritičkih mišljenja uz pomoć banaka, čini se, neprestano zaoštrava, postavlja se pitanje radi li se ovdje o usklađenoj i kontroliranoj akciji ili ne. Odgovor je u konačnici “ne”, jer financijske institucije često djeluju isključivo na vlastitu inicijativu ili iz unaprijed određene poslušnosti.

Glavni razlog za to je strah od narušavanja ugleda. Čelnici banke, koji moraju odgovarati upravnim i nadzornim odborima, ali i javnosti i svim klijentima, boje se uvredljivih kritika u medijima ako posluju s klijentima koji su stigmatizirani kao desničarski ili ljevičarski ekstremisti ili “zavjera”. teoretičari”. Tome je pridodan vitalni interes da se ne izlaže državnim kontrolnim tijelima.

Uostalom, Savezna uprava za financijski nadzor (BaFin), koja je podređena Saveznom ministarstvu financija, može nametnuti skupe zahtjeve banci ako dođe do zaključka da je financijska institucija preuzela “reputacijske rizike”. Za takvu ocjenu dovoljni su negativni izvještaji u konvencionalnim ili društvenim medijima.

Osim toga, menadžeri u bankama strahuju od sumnje u njihovu profesionalnu podobnost u skladu sa smjernicama Europskog nadzornog tijela za bankarstvo. Za to su dovoljne sumnje u bilo kakav kontakt s “ekstremistima”.

U tom pogledu politički aktivisti i mediji imaju priliku vršiti pritisak na banke. I oni to u velikoj mjeri zapravo i čine, iako su uvijek protagonisti s ljevice. “Die Tageszeitung” (taz) i “Der Tagesspiegel” bili su tu posebno istaknuti, kao i državno sponzorirana medijska tvrtka Correctiv – Istraživanje za društvo, ozloglašena po svojim “otkrićima” punim pogrešaka. O tome svjedoče članci poput “Vijesti iz Volksbanke, kojoj vjeruju ekstremisti”. U ovom slučaju to je bila Volksbank Pirna, koja je u konačnici ukinula račun internetskog časopisa Apolut kao odgovor na optužbe.

Istovremeno, Ured za zaštitu ustava također ima važnu ulogu u sustavu debankarstva na štetu oporbe. Prema tjedniku “Focus”, zaposlenici Commerzbanke, koja je djelomično u državnom vlasništvu i ukida račune iz političkih razloga od 2009., redovito pročešljavaju izvješća Saveznog ureda za zaštitu ustava “kako bi identificirali osumnjičene neprijatelje ustava.” Tu su i financijske istrage njemačke domaće tajne službe zbog navodnog “poticanja na mržnju i nastojanja usmjerenih na nasilje”. Oni djeluju poput neizravnog zahtjeva bankama da pomno pregledaju osumnjičene klijente i, ako je potrebno, izdaju obavijesti o raskidu.

Ako ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser (SPD) uspije, bankovne informacije poslane Uredu za zaštitu ustava trebale bi se još više “debirokratizirati”. Tada bi bila dovoljna činjenica da je vlasnik računa sposoban za “društveni utjecaj”, što naravno uvijek vrijedi za medije. Imajući sve to na umu, bivši ministar financija Mecklenburg-Zapadno Pomeranije, Mathias Brodkorb (SPD), rekao je: Ured za zaštitu ustava “progoni ljude prije nego što su počinili zločin; nijedna druga domaća tajna služba u zapadnim demokracijama ne radi to.”

Činjenica da bi debankarstvo moglo biti u interesu države također proizlazi iz činjenice da savezna vlada ne vidi potrebu za akcijom da zaustavi ovu vrlo problematičnu praksu. Umjesto toga, Povjerenica Zelenih savezne vlade za kulturu i medije, Claudia Roth, izjavila je: “Nismo svjesni fenomena gašenja računa u… medijima.” A Ministarstvo financija kratko je reklo da su odluke o poslovnoj politici “isključivo pravo” kreditnih institucija.

Stoga je jedina preostala opcija za one koji su pogođeni da pokrenu pravni postupak i nadaju se razumno pravednom suđenju. 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp