- Epoha Portal
- Snimka zaslona HRT
O trgovačkim maržama i ima li prostora za niže cijene za HRT je govorila izvršna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Irena Weber. Evo kojim je sve argumentima pokušala opravdati visoke cijene proizvoda u Hrvatskoj…
Komentirajući podatak da su marže na pojedine proizvode 60 – 70 %, Irena Weber, izvršna direktorica HUP-a izrazila je sumnju da je riječ o točnom podatku. Slušajući je, dobivamo dojam kako su cijene s kojima živimo nešto posve normalno i logično, rekli bismo ‘novo normalno’, jer, kako je rekla Weber, ‘živimo u inflatornom okruženju’ a socijalna osjetljivost krojača naše sudbine nešto je na što niti ona nije zaboravila.
“Uvijek se može izvlačiti određeni broj proizvoda, ali pričamo o masi proizvoda, o desecima tisuća SKU-a za koje znamo da su prosječne bruto osnovne marže na razini oko 30%. Kada pričamo o finalnoj neto profitnoj marži, ona se u Hrvatskoj kreće između dva i tri posto i ona je ispod razine usporedivih igrača na europskom tržištu”, rekla je. Jedan trgovački lanac objavio je danas da dodatno snižava 250 proizvoda u prosjeku za oko 10%, neke čak i za 30%.
“Uvijek ima prostora i za niže i za više cijene. Trgovački lanac u dogovoru sa svim svojim dobavljačima, logističarima, distributerima i s primarnim proizvođačima, de facto cijeli taj niz koji rezultira određenom cijenom proizvoda na polici, očito je odlučio dodatno ići u sniženje samih proizvoda”, pojasnila je Weber.
Trgovački sektor kod nas zapošljava golem broj ljudi, više od 22%. Sama potrošnja sudjeluje u rastu BDP-a sa 6%, dok u isto vrijeme imamo pad proizvodnje i pad izvoza roba i usluga, tako da treba jako pažljivo obratiti pozornost upravo na kretanje potrošnje, ističe Weber.
Dosad su se trgovački lanci uglavnom slijedili u podizanju cijena, možda bi se sada mogli slijediti u spuštanju cijena. “Svi smo iznimno osjetljivi na ranjive skupine naših sugrađana, i na umirovljenike i na sugrađane s niskim plaćama. Kontinuirano se zalažemo da se mjere usmjere ciljano prema njima, prema osjetljivim skupinama potrošača”, izjavila je.
Govoreći o tome koliki udio kućnog budžeta se troši na hranu rekla je: “Vidimo da je u posljednjih nekoliko godina udio kućnog budžeta koji se troši na hranu u padu s obzirom na to da već nekoliko kvartala imamo realno povećanje plaća. Mi potičemo snaženje i ojačavanje transfera, odnosno težimo pomoći ranjivim skupinama građana, ali oni moraju biti ciljani i snažni. Međutim marža trgovačkih lanaca nije se mijenjala, to pokazuju i brojke. Kad kažete da trgovački lanci dižu cijene, to naprosto nije točno”, rekla je Weber.
„Imate PDV od 5% koji se nije mijenjao, ali imate rast svih ulaznih inputa, cijena pšenice fluktuira, imali smo snažno povećanje osnovnih inputa, pšenice i kukuruza. Imate rast cijena troška rada, troška distribucije, energenata, najmova, leasinga, svega. Razumijem ljutnju potrošača kad dođu u trgovinu i vide cijenu proizvoda na polici, ali nije to tako jednostavno.“
“Svi igrači na tržištu, svi mi određujemo cijenu. Inflacija je jednostavno pojava u kojoj živimo. Svi se borimo i dižemo plaće kako bismo zadržali radnike na našem tržištu. Međutim, imate snažan rast troška rada i inflatorno okruženje u isto vrijeme i teško je pomiriti te dvije krajnosti.”
Govoreći o činjenici da i druge zemlje imaju inflatorno okruženje pa su cijene niže nego u Hrvatskoj, Weber kaže: “Mi smo apsolutni rekorderi po rastu plaća.”
Komentirala je razliku u cijeni između potrošačke košarice u Sloveniji i Hrvatskoj. “Postoje određeni proizvodi koji su skuplji, postoje i određeni proizvodi koji su jeftiniji. U krajnjoj liniji imamo i AZTN koji je izdao detaljnu analizu u kojoj je pokazao da su od svih kategorija proizvoda četiri blago rasle, četiri su blago padale, a ostale su bile na istoj razini”, zaključila je.
Slušajući je, dobivamo dojam da svi mi koji smo zabrinuti zbog visokih cijena živimo u velikoj zabludi, jer Hrvatska je zapravo zemlja snova u kojoj plaće stalno rastu pa ne trebamo brinuti za cijene, a ‘inflatorno okruženje’ moramo prihvati kao ‘novo normalno’, ne pitajući se kako je do tog istog okruženja došlo.
Od nas građana se očekuje da se de facto prestanemo baviti cijenama i da to ostavimo ekonomistima i financijskim stručnjacima. Na nama je da nastavimo s potrošnjom bez imalo brige za naš kućni budžet, jer, eto, takav je svijet u kojemu živimo i čemu se pitati zašto nas se konstantno tlači i guli… To su po svemu sudeći zabranjena pitanja.