Čuvajte ove ljude (naše srebrne rukometaše)! Oni su pokazali što znači boriti se i što znači vjerovati u sebe, kada malo tko vjeruje u tebe. Čuvajte ljude koji vjeruju u snove i znaju da nema poraza dok vjeruješ u njih, jer su snovi veći od svih nas.
Na koncu nije bitno mjesto na postolju. Nije bitna ni medalja. Bitno je pogledati iza sebe i shvatiti koliki si put prevalio. Koliko je bilo onih malih pobjeda svakog dana kada je boljelo, a nisi odustao.
Dok ih ima, ima i nade da nešto od ovoga svijeta još može biti.
Zapamti kad si jak, a ne kada si na jednom kraju i kažeš: Dosta mi je. Jak si kada svakog dana možeš reći: Sutra počinjem ispočetka. Bez puno velikih riječi. Ne uzdižući se iznad drugih.
Ne prozivajući druge. Nema boljeg osjećaja od tog kad ti netko priđe i prepozna čovjeka u tebi. Brata. Borca. Suputnika. Čuvajte takve ljude. Rijetki su, ali ih ima.
