Je li trenutni bjesni trgovinski rat zapravo trojanski konj čiji je cilj odvesti društvo na put u kojem će ostati bez imovine?
Trgovinski rat kao oruđe globalista: put u društvo bez imovine?
Nedavna događanja u globalnoj trgovini postavljaju zabrinjavajuće pitanje: je li eskalirajući trgovinski rat između Sjedinjenih Država, Kanade, Meksika i Kine slučajna odluka ekonomske politike – ili je to dio šireg programa za uspostavu „novog normalnog“ stanja bez vlasništva?
Trump je uveo nove carine Meksiku, Kanadi i Kini. Tri zemlje već su najavile protumjere. Učinci također utječu na europske tvrtke, uključujući njemačko tržište automobila.
Uništenje srednje klase – željeni scenarij?
S carinama koje je Donald Trump uveo na uvoz iz Kanade, Meksika i Kine, proizvodne i cijene robe široke potrošnje dramatično rastu. To ne pogađa globalne elite ili velike korporacije, već prije svega srednju klasu i manje tvrtke, koje su se zbog visokih troškova našle u egzistencijalnoj krizi.
Dok velike korporacije mogu ublažiti povećanje cijena zbog svoje čiste tržišne moći, obični građani imaju samo jedan izbor: odreći se ili se zadužiti.
Rezultat? Klasična srednja klasa, koja je nekoć bila okosnica zapadne ekonomije, erodira korak po korak.
Cijene nekretnina ostaju visoke, dok kreditiranje postaje restriktivnije. U praksi to znači da si manje ljudi može priuštiti vlastiti dom, a više ih mora unajmiti – često od velikih investicijskih tvrtki koje masovno ulaze na tržište nekretnina.
“Nećeš posjedovati ništa i bit ćeš sretan” – Nevjerojatna slučajnost?
Slučajno, čini se da su ovi događaji savršeno usklađeni sa zloglasnom vizijom WEF-a: “Nećete posjedovati ništa i biti ćete sretni .” Slogan, izvorno objavljen kao predviđanje budućnosti, sada postaje zastrašujuće stvaran. Tko ima koristi od trgovinskih sukoba? Korporacije i financijske elite kontroliraju resurse i kapital.
Dok su obični građani shrvani rastućim životnim troškovima, stanarinama i troškovima energije, globalni igrači imaju koristi od novih monopola i ekonomske ovisnosti. Plan oduzimanja imovine ne provodi se vladinim dekretom, već ekonomskim ograničenjima.
Ovisnost kao sredstvo kontrole
Ako se zabrani pristup imovini i uništi srednja klasa, jedino što ostaje je sustav potpune ovisnosti o korporacijama i državi. Roba široke potrošnje, stanovanje, energija – sve to postaje nedostižno za pojedince, a velike korporacije “iznajmljuju” rješenja. Što ovo u prijevodu znači?
- Nema vlasničkih prava: Sve pripada korporacijama – od životnog prostora preko vozila do digitalnih proizvoda.
- Mehanizmi društvenog kreditiranja: Pristup dobrima više nije određen kupovnom moći, već ponašanjem usklađenim sa sustavom.
- Nadzor i kontrola: Oni koji nemaju alternativu moraju se podrediti sustavu kako bi sudjelovali u ekonomskom životu.
Trgovinski rat kao trojanski konj?
Ne radi se više samo o trgovinskim odnosima. Umjesto toga, eskalirajući trgovinski rat sredstvo je za stvaranje gospodarskog pritiska i nametanje strukturnih promjena koje pogoduju određenoj eliti. Rastući troškovi za građane i sve veće oduzimanje posjeda srednjoj klasi mogli bi poslužiti kao sredstvo za postizanje cilja stvaranja novog ekonomskog poretka – onog u kojem prosječan građanin ne posjeduje ništa i drži ga se u sustavu potpune ekonomske ovisnosti.
Je li sve ovo što se upravo događa namjerno kontrolirano ili je samo “slučajna” posljedica globalne trgovinske strategije – ostaje otvoreno pitanje. Jedino što je sigurno je da će plan uspjeti.