Bijela kuća želi uvesti carine Kanadi, Meksiku, Kini i EU i osigurati potpunu diktaturu u Americi.
SAD će uvesti carine od 25 posto za Meksiko i Kanadu te od 10 posto za Kinu, priopćila je Trumpova Bijela kuća.
“Tarife” su zapravo porezi koji se naplaćuju na uvoz robe proizvedene u inozemstvu, uključujući proizvodnju robe i usluga vanjskih izvođača koje u Sjedinjenim Državama prodaju američke tvrtke. Ako tarife plaćaju potrošači, a ne američke tvrtke koje proizvodnju prebacuju na američko tržište, rezultat je smanjenje tražene količine zbog više cijene.
Koliko će to štetiti offshore proizvođačima ovisi o tome jesu li njihovi proizvodi cjenovno elastični ili neelastični. Nekima je jedno, drugima drugo.
Ovaj pristup vraćanja vanjskih poslova iz SAD-a u Ameriku je neuspjeh. To pokazuje ekonomsko neznanje Trumpa i njegovih savjetnika.
Umjesto tarifa treba koristiti porez na dohodak. Američke tvrtke koje proizvode u zemlji koristeći američke radnike – umjesto uvezenih H-1B i L-1 radnika – trebale bi imati nižu poreznu stopu.
Američke tvrtke koje koriste strane radnike za proizvodnju robe i usluga u inozemstvu i prodaju ih u SAD-u trebale bi podlijegati višoj poreznoj stopi.
Porezna stopa trebala bi biti dovoljno visoka da više nego nadoknadi niže troškove rada i regulatorne troškove proizvodnje u inozemstvu za američka tržišta.
Veći profit nakon oporezivanja iz domaće proizvodnje vratio bi proizvodnju i radna mjesta u Ameriku gdje im je i mjesto.
Država koja odvaja potrošače proizvoda od prihoda povezanih s njihovom proizvodnjom, kao što je slučaj s poslovima u offshoringu, nevjerojatno je glupa i nesposobna. Nemoguće je takvu zemlju ponovno učiniti velikom.
Neki ljudi vjeruju, s pravom ili ne, da je ovaj poslovni model nametnut Americi kako bi nas uništila korištenjem prijetnji za financiranje preuzimanja američkih kompanija koje su odbile prepustiti svoju američku radnu snagu i gradove.
Drugim riječima, outsourcing američke proizvodnje bio je korak prema pretvaranju Amerike u zemlju trećeg svijeta koja ne proizvodi ništa i uvozi svoje potrebe.
Propušta li Trump važan element da Ameriku ponovno učini velikom? Moralni element? Čini se da je tako.
Trumpova podrška Izraelu zabrinjava Amerikance koji još uvijek imaju moralnu savjest i srame se Trumpove podrške izraelskom genocidu nad Palestincima i njihovom zemljom i njihovom etničkom čišćenju kako bi Trumpov zet mogao postati još veći multimilijarder razvijajući pojas Gaze kao ljetovalište.
Drugi problem s Trumpovim nametanjem carina je taj što je ovo još jedno izvršno zadiranje u ovlasti Kongresa. U prošlosti su tarife bile stvar zakonodavne vlasti. Dugi niz godina Jug je pokušavao spriječiti Sjever, preko Missouri kompromisa i drugih sredstava, da dobije dovoljnu većinu u Kongresu za nametanje carina na britansku robu koja bi prisilila Jug da podrži industrijalizaciju Sjevera financiranjem viših cijena i manju prodaju poljoprivrednih proizvoda u inozemstvu.
Morrillova tarifa, ogromno povećanje, donesena je dan prije Lincolnove inauguracije. Kongresmeni Sjevera također su toga dana donijeli rezoluciju u kojoj stoji da će, ako Jug ostane u Uniji i plati carinu, biti donesen ustavni amandman koji će zauvijek institucionalizirati ropstvo.
Lincoln je podržavao zaštitu ropstva od strane savezne vlade i izjavio da neće biti rata protiv Juga osim ako ne odbije platiti carinu.
Poljoprivredni jug vidio je propast i napustio je Uniju. Carina, a ne ropstvo, bila je problem. Lincoln je to nazvao pobunom i umarširao. To je dovelo do takozvanog “građanskog rata”. To očito nije bio građanski rat. Jug se nije borio za kontrolu vlasti, imao je svoju vladu. Jug se morao boriti kad je bio napadnut.
Kako su tarife od zakonodavnog pitanja postale izvršno pitanje? Ovim prelaskom vlasti sa zakonodavne na izvršnu, svjedoci smo transformacije demokracije u diktaturu.
Tako je već dugo: Lincoln, FDR, George W. Bush, Obama. Sjedinjene Američke Države postale su previše podijeljene da bi Kongres ispunio svoju ustavnu funkciju.
To je pravi problem s kojim se Amerika suočava, a nema svijesti, nema rasprave. Isto se dogodilo u Rimu, kada je izvršna vlast preuzela primat nad rimskim Senatom.
Uzalud tražim raspravu o stvarnom problemu i ne mogu je naći. Unatoč Trumpu, ili možda baš zbog njega, u Americi još uvijek postoji osjećaj bezbrižnosti.
