Anton Cetín svoju obljetnicu 70 godina umjetničkog djelovanja obilježio je promocijom autobiografske monografije „Put u nepoznato“ u Splitu, Čazmi i Zagrebu.

Nitko, dakako, ne može točnije opisati životni put, želje, prepreke i dileme te napokon, strah, koliko to može onaj koji je to proživio u svom djetinjstvu, školovanju i odrastanju. Zato se Anton Cetín odlučio za autobiografsku monografiju distancirajući se od sebe samog, promatrajući maloga Antona kroz oči odraslog čovjeka, svjestan nježnosti i krhkosti djeteta, ali i svoje-njegove goruće želje da postane slikar, grafičar, umjetnik. Izbjegavajući emocije Anton Cetín kronološki niže ključne događaje i nabraja radove koji prate ta zbivanja. Čitajući ovako sažeti životopis mi dobivamo dovoljno podataka da suosjećamo s mladim Antonom, tim hrabrim i odlučnim, te napokon odvažnim i spretnim momkom, koji je uspio u svojoj želji usprkos nikakvoj ili minimalnoj pomoći obitelji, školujući se crtajući ilustracije, s kojima se potvrdio kao vrsni znalac, i u Hrvatskoj, ali i u Francuskoj. Kao da se na svaki način htio odužiti za svoj talenat, taj Božji dar koji nije smio i nije htio nikako potratiti uzalud. Svoj je dug veličanstveno i nesebično vratio društvu, kojeg se pribojavao, od kojeg je bježao i koje je kritizirao od samog početka svog stvaralaštva.

Za rana je posegao za simbolikom koja prelazi u apstraktne oblike, no dovoljno je komunikativna da uz dodatna pojašnjena razumijemo autorovu ekspresiju, strastveno reagiranje na nemile događaje i apel za boljim svijetom. Takvi su već rani radovi; „Dallas“, iz 1963. koji se odnosi na šokantni i neočekivani atentat na Johna Kennedyja, tadašnjeg simbola demokracije, kao i crtež „Neobična ptica“ iz 1963., koja poput strašnog usuda kruži  svakodnevicom, prijeteći svijetu atomskim ratom, (dok je SSSR okupirao Čehoslovačku i Mađarsku, Amerika vodi rat za resurse u Vijetnamu i Kambodži.). Taj motiv, premda apstraktan, snažne je ekspresije, te ga je Cetín varirao i kasnije pod nazivom „Zlokobne ptice“.

Kasnije će to biti ciklus radova kao reakcija na Domovinski rat, na rušenje tornjeva blizanaca u New Yorku i konačno na Covid, to dramatično svjetsko razdoblje totalitarnog režima, kojem je 2021. godine posvetio čitavu knjigu.

Monografija „Put u nepoznato“ obiluje reprodukcijama a podijeljena je na tri bitna razdoblja: hrvatsko – djetinjstvo i školovanje 1936.-1965., pariško 1966.-1968. koje mu je dodatno proširilo horizonte i samosvijest, te kanadsko od 1968., koje postaje i ostaje uspješno razdoblje na relaciji Kanada-Hrvatska i Kanada-cijeli svijet. Svojim je slikama i grafikama obišao sve kontinente te stekao brojne poklonike. Uz vlastite tekstove Cetín citira preko 50 autora koji su pratili i interpretirali njegovu umjetnost. Većina njih zadivljena je upravo Evom, simbolom koji je od šezdesetih godina do danas umjetnik razvio na brojne načine modificirajući taj arhetipski simbol života na bezbroj načina, unoseći u originalan lik Eve sve svoje emocije, zadivljenosti ili strahove koji su ga pratili kroz život.

Tako je i Eva, dobila svoju zasebnu knjigu „Eve 1967-2017“, a u Galeriji Anton Cetin u Čazmi, koja je otvorena 2001. sa stalnim postavom njegovih radova u zgradi Muzeja, može se razgledati izložba najnovijih Evinim preobrazbi „Otkriće, različitosti, lirizam“ do 15. listopada 2024. Monografija „Put u nepoznato“ ostvarena je u 70 primjeraka, numeriranih i potpisanih, te predstavlja suvremenu bibliofilsku raru u izdanju nakladnika Design Art iz Zagreba, u oblikovanju Nevena Osojnika iz Zagreba.