- Elia Pekica Pagon
- Arhiva portala Epoha, Pixabay
Ovisnost o tehnologiji učinila je svoje. Velika većina ljudi po cijeli dan hipnotizirano zuri u zaslone mobitela, ne primjećujući nikoga i ništa oko sebe. Poremećaj pozornosti kao posljedica ovisnosti o skrolanju i mobitelima nije prisutan samo kod djece i mladih, već i kod odraslih ljudi. To je više nego zabrinjavajuće.
Kada nisu na mobitelima, ljudi su za računalima ili na tabletima… S druge strane, ubrzani rad na razvoju umjetne inteligencije čini ju što sposobnijom u oponašanju ljudskih osobina, tako da već sada možemo reći da je transhumanizam vrlo blizu i da će se ljudska rasa hipnotizirano približiti robotima. Ljudi se svakim danom sve više odriču svoje ljudskosti, a da toga nisu ni svjesni. Ako se ovako nastavi, imat ćemo robotizirane ljude i humanoidne robote. Zastrašujuće.
Sve je manje pravih ljudskih svjesnih i fokusiranih druženja uživo, a ako do njih i dođe svi nazočni neizbježno i neizostavno imaju u rukama svoje pametne telefone kojima se ograđuju od ljudi s kojima sjede za stolom. Ljudi prestaju biti usredotočeni jedni na druge, misli im lutaju, nisu prisutni u trenutku, već svoju prisutnost žele stalno bilježiti na mrežama do te mjere da su društvene mreže nekim ljudima postale jedini motiv za posjetu neke lokacije ili destinacije. Isto je i s manifestacijama. Ljudi ih više ne doživljavaju svojim očima, ušima, svim svojim osjetilima, svim svojim bićem, već ih snimaju mobitelima, nevjerojatno. Nije to život. To je masovna selidba ljudi u digitalni svijet i bijeg od stvarnosti. Stvarnost ne mora biti snimljena niti zabilježena. Stvarnost čezne za našom prisutnošću i našom ljudskošću koje se ne bismo smjeli tako lako odricati u korist tehnologije. Ti ekrani u koje zadubljeno gledamo gutaju naše duše i kradu naše trenutke koji se nikada više neće ponoviti.
Što je najgore, kada dođe do čipiranja ljudi, znam neke ljude koji će vjerojatno stajati prvi u redu za čipiranje, kao što su svojedobno stajali u redu za ono cjepivo i kao što su po naređenju vladara preko noći navukli na svoja lica one smiješne zaštitne maske ispod kojih nisu mogli disati. Vjerojatno bi ti isti ljudi skočili kroz prozor da im se to kaže u centralnom Dnevniku.
Indoktrinacija je zeznuta stvar, a mnogi poslušnici su joj itekako podložni i samo čekaju sljedeće naređenje, sljedeći zadatak sustava koji će bez razmišljanja izvršiti, jer je tako naređeno, jer će tako dokazati svoju pokornost sustavu i dobiti za svoju poslušnost pozitivne društvene bodove za nastavak života u zoni ugode. Cijeli život bit će u budućnosti pun bodovanja, baš po njihovoj mjeri pa će ih poslušnici strastveno skupljati kao Pokemone.
Nikada mi neće biti jasno ponašanje nekih ljudi, ta njihova slijepa poslušnost, ta želja da budu prilagođeni sustavu, da budu dio mase, većine, da slijepo prate trendove, da slijepo vjeruju svemu što im pričaju mainstream mediji i da napadaju svakoga tko nije poslušan kao oni.
Tko je rekao da se nešto mora i zašto bismo svi to morali činiti i živjeti i ponašati se na isti način kako bismo tobože bili prihvaćeni i društveno podobni? Što to uopće znači biti podoban? Vjerojatno to znači biti zaštićen iliti cijepljen od izlaska iz zone sigurnosti.
Ako neki čovjek želi živjeti u kući na drvetu, sam usred šume, slijepi poslušnici će ga vjerojatno proglasiti luđakom, iako je možda taj čovjek pametniji od svih njih, jer je shvatio koliko su ljudi ograničeni, podložni indoktrinaciji i manipulaciji, koliko su sebični, licemjerni i lažljivi pa si je poželio malo mira i malo povratka prirodi, daleko od sve te tehnologije i svih tih iluzija i laži, svih tih oiba, pinova, lozinki, nadzornih kamera, aplikacija, bar kodova i ostalih gluposti kojima nas se doslovno pretvara u stoku sitnog zuba kako je bilo i najavljeno. Što će nam sve to ako prestanemo biti ljudi i pretvorimo se u bešćutne robote koji će od robota morati učiti ljudske osobine?
Svaka čast svim ljudima koji još uvijek ovaj svijet gledaju svojim vlastitim očima i koji vide ono što poslušnici ne vide – da je ključ za bolji svijet u rukama ljudi se ne boje postavljati pitanja i koji se ne odriču tako lako svoje ljudskosti i svog vlastitog pogleda na svijet, a ne u rukama slijepih poslušnika samozvanih vladara svijetom koji po svoje mišljenje odlaze u podobne medije. Ključ je upravo u našoj neposlušnosti na sve nakaradne ideje samozvanih vladara svijetom koji žele ukrasti naše duše, a ne u slijepoj poslušnosti i pokornosti našim tlačiteljima koja čovječanstvo nepovratno vodi u bezdušnost i propast. Sačuvajmo naše duše i ostanimo ljudi.
