Od Covid potvrda pa sve do dočeka rukometaša, ista ekipa tumači Ustav kako im u kojem trenutku odgovara, piše Andrija Klarić.
Ustav na usnama, COVID potvrde u praksi: kronika progresivnog licemjerja (2021. – 2026.)
Postoje dani kad se politička scena pretvori u kazalište. A postoje i dani kad te kazalište uvjeri da je riječ o dokumentarcu. Danas smo dobili oboje: lavinu pozivanja na Ustav zbog organizacije dočeka na Trgu bana Jelačića – događaja koji realno ima simbolički, ali ograničen učinak na svakodnevni život građana.
A onda se sjetite 2021. i 2022. – kad su se uvodile COVID potvrde, mjera koja je izravno dirala rad, pristup uslugama i osnovne slobode. I kad su baš tada postojala ozbiljna izdvojena mišljenja sudaca Ustavnog suda koja su tu mjeru smatrala nerazmjernom i ustavnopravno problematičnom. Tada, zanimljivo, nije bilo ovakve histerije oko Ustava. Tad se šutjelo, relativiziralo ili – podržavalo.
Danas: “Ustav! Ustav!” (izjave koje se vrte po medijima)
U javnosti su danas posebno odjeknule ove izjave (navodim kratke citate):
“Danas smo svjedočili… ustavnom udaru…”
Sandra Benčić
(Index, 2. veljače 2026.)
“Plenković je danas bacio Ustav na pod, pljunuo na njega… i na kraju ga – zapalio.”
Anka Mrak-Taritaš
(Index, 2. veljače 2026.)
“Budite dostojanstveni u obrani temeljnih ustavnih vrijednosti.”
Dalija Orešković
(Index, 2. veljače 2026.; dodatno i 24sata, 2. veljače 2026.)
“Ovo je… kršenje Ustava… pravo na lokalnu autonomiju.”
Tomislav Tomašević
(Večernji list, 2. veljače 2026.)
Primijetite obrazac: riječ “Ustav” danas leti zrakom kao konfeti. Ali gdje je bila ta dramatična ustavobraniteljska energija kad su se uvodile COVID potvrde?
2021.: kad su COVID potvrde uvedene – ton je bio sasvim drukčiji
U studenom 2021., kad je Vlada najavila uvođenje COVID potvrda u javne i državne službe, dio današnjih najglasnijih “čuvara Ustava” imao je sasvim drugu melodiju.
“Pozdravljamo uvođenje Covid potvrda… trebalo ih je uvesti doslovno svugdje.”
Sandra Benčić (Možemo!)
(24sata, 5. studenoga 2021.)
“Ne možete… ne možete više nigdje ako niste cijepljeni.”
Anka Mrak-Taritaš (Centar)
(N1, 4. studenoga 2021.)
Za Tomislava Tomaševića iz tog vremena u javnom prostoru je zabilježen drugačiji fokus: tada nije grmio o “kršenju Ustava”, nego je govorio da su “okolnosti… još uvijek nejasne” (logistika, novac, tko plaća testove). To nije isto što i otpor mjeri kao takvoj – to je, u najboljem slučaju, rasprava o provedbi.
Dalije Orešković piše na svom profilu da misli da je to u redu.
A sad ključ: što piše u izdvojenim mišljenjima Ustavnog suda?
Odluka Ustavnog suda koja je “prošla” COVID potvrde donesena je 15. veljače 2022. (predmet U-II-7149/2021 i dr.), a u Narodnim novinama objavljena je i s ukupno pet izdvojenih mišljenja. Dakle: nije riječ o “tri suca koji su nešto napisali”, nego o više izdvojenih mišljenja – ali su Lovorka Kušan, Goran Selanec i Andrej Abramović potpisali jedno zajedničko izdvojeno mišljenje, uz dodatna zasebna.https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_03_25_322.html
U tom zajedničkom izdvojenom mišljenju stoji i ova rečenica koja je politički “nezgodna” jer udara u samu srž: većina, tvrde, nastavlja praksu “ustavne relativizacije”.
“Ovom odlukom većina nastavlja praksu ustavne relativizacije…”
Izdvojeno mišljenje Kušan–Selanec–Abramović
(Narodne novine, 25/2022, objava odluke i izdvojenih mišljenja)
Drugo izdvojeno mišljenje (Goran Selanec) ide još izravnije u smislu učinka mjere: COVID potvrde, piše, djeluju kao oblik prisile.
“…postiže… indirektne učinke kojima prisiljava ljude na cijepljenje.”
Izdvojeno mišljenje Gorana Selaneca
(Narodne novine, 25/2022)
A izdvojeno mišljenje suca Šumanovića otvara i pitanje odgovornosti države: ako država svojim mjerama “gura” građane prema medicinskoj intervenciji, onda mora računati i na obvezu obeštećenja u slučaju štete.
“…ide tako daleko da uključuje obvezu države da… obešteti građane u slučaju štetnih nuspojava…”
Izdvojeno mišljenje suca Šumanovića
(Narodne novine, 25/2022)
Poanta: Ustav se ne vadi iz ladice samo kad je politički zgodno
Danas se Ustav nosi kao zastava – jer je tema simbolički i medijski “sočna”. U pandemiji, kad su mjere bile teške i osobne, isti politički krugovi nisu imali problem podržati “potvrde svugdje” ili čak javno zazivati ograničenja za necijepljene.
Ironija je u tome da su baš suci koji su u izdvojenim mišljenjima najtvrđe kritizirali COVID potvrde (Kušan, Selanec, Abramović; te zasebno Selanec i Šumanović) ostavili pisani trag o ustavnopravnom riziku i nerazmjernosti – ali taj trag tada nije bio “zanimljiv” onima koji danas urlaju “Ustav!”.
Paradoks je ovdje dvostruk: Abramović i Kušan su ušli kao oporbeno-lijevo-liberalna kvota, Selanec je bio SDP-ov kandidat, a Šumanović je proguran kao dio kvote vladajućih — i onda ti isti politički krugovi danas mašu Ustavom kao rekvizitom.
Ustav nije megafon za dnevnu politiku. Ili je standard – ili je samo rekvizit. A Hrvatska je već previše puta gledala politiku kako se kune u standarde dok u džepu drži rekvizite.
Izvor
