Najveća greška koju vidim je to što ljudi čekaju veliki znak koji im govori da su stvari otišle predaleko. Velika stvar koju su napravili policija ili zastupnici ili predsjednik/vodstvo koja će prijeći granicu. To se nikada neće dogoditi jer oni to neće učiniti. Oni će pomaknuti granicu. Crta iza koje mislite da stojite pomiče se svakim danom malim akcijama, zakonima, propisima… Ta će se linija jednog dana prestati pomicati, a tada će biti prekasno… Svakim danom vaša osjetljivost biva narušena ovim namjernim zločinima. Granice onoga što ste spremni prihvatiti neprestano se pomiču. Jednog će dana sve te stvari postati vaša nova normala.– Nigerijska spisateljica Suyi Davies Okungbowa
Američka vlada radi na preoblikovanju zemlje u skladu s totalitarnom državom. To je ostao slučaj zadnjih 50+ godina, bez obzira na to koja je politička stranka bila na vlasti. To će ostati slučaj bez obzira tko pobijedi na predsjedničkim izborima 2024.
Usred unutarstranačke galame oko Projekta 2025 – plana od 920 stranica za preoblikovanje vlade u korist takozvanih konzervativaca – i desnica i ljevica su se pokazale strašno naivnima. Naime u odnosu na opasnosti koje nosi vlast željna služiti dubokoj državi. Međutim, nikada ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da su i desnica i ljevica i njihovi različiti agenti produžeci duboke države. Oni nastavljaju voditi psihološki rat protiv američkog naroda.
Rand Corporation objašnjava:
Psihološki rat uključuje planiranu upotrebu propagande i drugih psiholoških operacija za utjecaj na mišljenja, osjećaje, stavove i ponašanje oporbenih skupina.
Godinama je vlada bombardirala građane propagandnim kampanjama i psihološkim operacijama s ciljem da nas učini popustljivima i lakima za kontrolu. Njihov je cilj podržati različite napore vlade u inozemstvu i kod kuće.
Vlada je toliko uvjerena u svoje orvelovske sposobnosti manipulacije da se time hvali. Na primjer, 2022. godine Četvrta grupa za psihološke operacije američke vojske – vojni ogranak za psihološko ratovanje – objavila je video regrutiranja u kojem hvali svoje napore. Ona reklamira povlačenje konaca i pretvaranje svega čega se dotakne u oružje, biti posvuda, obmanjivati, uvjeravati, mijenjati, utjecati i nadahnjivati. (Pogledajte armytimes.com )
Psyops video kaže:
Jeste li se ikada zapitali tko vuče konce? Sve što dotaknemo je oružje. Možemo prevariti, uvjeriti, promijeniti, utjecati, inspirirati. Dolazimo u mnogim oblicima. Ima nas posvuda.
To je opasnost koja vreba u tajnosti. Od mnogih oružja u golemom vladinom arsenalu, psihološki rat mogao bi biti najrazorniji u smislu dugoročnih posljedica.
Vojni časopis Zadaća i svrha navodi:
Psihološki rat je utjecaj na vlade, one na vlasti i obične građane.
Međutim, te psyops kampanje (psihološke operacije) nisu usmjerene samo protiv stranih neprijatelja. Vlada je riječima i djelima jasno stavila do znanja da smo “mi ljudi” domaći neprijatelji koji će biti ciljani, progonjeni, manipulirani, mikroupravljani, nadzirani, promatrani kao sumnjivci i tretirani kao da su naša temeljna prava samo privilegije koje se lako mogu dati .
To je ono što se zove “propaganda pite od jabuka”. Putem tehnološkog napretka i znanstvenih eksperimenata, vlada je veći dio prošlog stoljeća podvrgavala američki narod “propagandi pite od jabuka”.
Razmotrite neke od načina na koje američka vlada nastavlja voditi psihološki rat protiv uglavnom nesumnjivog stanovništva kako ga indoktrinirala u totalitarni program duboke države.
Korištenje oružja za nasilje radi nametanja izvanrednog stanja
Izbijanja nasilja i dalje muče naciju uznemirujućom redovitošću, teroriziraju javnost, destabiliziraju ekosustav zemlje i daju još više opravdanja vladi. Dakle, u takozvanom interesu nacionalne sigurnosti, može slomiti, zatvoriti i uvesti još autoritarnije politike, a da građani nemaju puno prigovora.
Nadzor kao oružje, prevencija kriminala i kampanje unaprijed
Nadzor, digitalno uhođenje i rudarenje podataka američkog stanovništva vode u društvo u kojem ima malo mjesta za indiskrecije, nesavršenosti ili neovisne radnje. Kad vlast sve vidi i sve zna, a ima i hrpu zakona koji i od naizgled najuglednijeg građanina pretvaraju u kriminalca i prekršitelja zakona, onda se skrila stara poslovica da ako ništa ne poduzmeš, nema brige.
Dodajte tome programe za prevenciju kriminala u kojima vladine agencije i korporacije rade zajedno kako bi utvrdili tko predstavlja potencijalnu prijetnju i ljepljivu paukovu mrežu procjena prijetnji, upozorenja osjetljivih na ponašanje, označenih “riječi” i izvješća o “sumnjivim” aktivnostima pomoću automatiziranih očiju i uši, društveni mediji, softver osjetljiv na ponašanje i građanski špijuni, imate predznake savršene distopijske noćne more.
Borba vlade protiv kriminala sada se preselila u područje društvenih medija i tehnološkog praćenja. Državni agenti prihvaćaju lažne identitete i profilne slike koje je generirala umjetna inteligencija na društvenim medijima kako bi pratili, ciljali i uhitili potencijalne osumnjičenike.
Digitalne valute, rezultati društvenih medija i cenzura koriste se kao oružje
Tehnički divovi koji surađuju s vladom nametnuli su vlastitu verziju socijalne pravde kroz digitalnu tiraniju i korporativnu cenzuru. Ušutkava ih tko god hoće, kad god hoće, pod kojim god izgovorom hoće, bez ikakvog pravog postupka, revizije ili žalbe. Nažalost, digitalna cenzura samo je početak.
U “kombinaciji s rejtingom društvenih medija i kapitalizmom nadzora, digitalne valute služe kao alat za “državni nadzor građana i kontrolu njihovih financijskih transakcija”. Mogu se koristiti kao sredstvo kontrole da se utvrdi tko je dovoljno vrijedan da bude dio društva.
Oni kažnjavaju pojedince za moralne propuste i društvene prijestupe i nagrađuju ih kada se povinuju ponašanju koje odobrava vlada. U Kini je milijunima pojedinaca i kompanija koje se smatraju “nevrijednima” na temelju recenzija na društvenim mrežama zabranjen pristup financijskim tržištima, kupnja nekretnina ili putovanje avionom ili vlakom.
Korištenje oružja u skladu s propisima
Čak i vladin zakon ili program s najboljom namjerom može biti – i bio je – potkopan, korumpiran i iskorišten u nelegitimne svrhe nakon što profit i moć uđu u jednadžbu. Rat protiv terorizma, rat protiv droge, rat protiv COVID-19, rat protiv ilegalne imigracije, programi zapljene imovine, programi sigurnosti u prometu, programi sigurnosti u školama, oduzimanje imovine: svi su ti programi započeli kao legitimni odgovori na hitne probleme i od zatvorenog. Oružje usklađenosti i kontrole postalo je moć u rukama policijske države.
Instrumentalizacija oglašavanja
Tijekom prošlog stoljeća Ured za medije Ministarstva obrane za zabavu opskrbljivao je Hollywood opremom, osobljem i tehničkim znanjem o trošku poreznih obveznika. Zauzvrat, vojno-industrijski kompleks dobio je glavnu ulogu u blockbusterima kao što su “Top Gun” i ponovno pokrenuti nastavak “Top Guna”: “Maverick”, što je rezultiralo besplatnim oglašavanjem za ratne huškače, novačenjem pješaka za vojsku carstva, patriotskog žara poreznih obveznika koji plaćaju račune za beskrajne nacionalne ratove i holivudskih vizionara. Oni rade na proizvodnji distopijskih trilera koji ratni stroj čine relevantnim, herojskim i potrebnim.
Kao što je Elmer Davis, televizijska kuća CBS-a imenovana za voditelja Ureda za ratne informacije:
Najlakši način usaditi propagandnu ideju u umove većine ljudi je provući je kroz medij zabavnog filma kada nisu niti svjesni da se ona propagira.
Instrumentalizacija bihevioralne znanosti i stimulacije (nudging)
Osim očitih opasnosti koje predstavlja vlada koja se osjeća ovlaštenom špijunirati svoje građane i koristiti svoj sve veći arsenal oružja i tehnologije – da ih nadzire i kontrolira – postoje i skrivene opasnosti koje su povezane s vladom. Vlada ima moć koristiti iste tehnologije za utjecaj na ponašanje i kontrolu stanovništva u velikim razmjerima. Zapravo, predsjednik Obama je bio taj koji je izdao izvršnu naredbu kojom se federalnim agencijama naređuje da koriste metode “bihejvioralne znanosti” kako bi smanjili birokraciju i utjecali na način na koji ljudi reagiraju na vladine programe.
To je korak od programa bihevioralne znanosti – koji pokušava utjecati na to kako ljudi reagiraju na papirologiju – do vladinog programa koji pokušava utjecati na stavove javnosti o drugim, važnijim stvarima. Kao rezultat toga, vlade diljem svijeta – uključujući i Sjedinjene Države – sve se više oslanjaju na “jedinice za poticanje” kako bi usmjerile građane u smjeru koji žele oni na vlasti, a da pritom zadrže neki privid slobodne volje.
Kampanje desenzibilizacije s oružjem u rukama osmišljene da nas uljuljkaju u lažni osjećaj sigurnosti
Događaji u posljednjih nekoliko godina naveli su stanovništvo da rado prihvati policijsku državu, čak i sa zahvalnošću:
Invazivni nadzor, izvješća o ekstremizmu, građanski nemiri, prosvjedi, pucnjava, bombaški napadi, vojne i aktivne snajperske vježbe, zaključavanja, upozorenja označena bojama i procjene prijetnji, fuzijski centri, transformacija lokalne policije u proširenje vojske, distribucija vojne opreme i oružja lokalnim policijskim snagama, vladine baze podataka koje sadrže imena disidenata i potencijalnih izazivača problema.
Militarizacija politike
Jezikom straha učinkovito govore političari s obje strane prolaza, uzvikuju ga medijski propovjednici sa svojih kabelskih televizijskih propovjedaonica, reklamiraju ga korporacije i kodificiran je u birokratskim zakonima koji malo čine naše živote sigurnijima. Kao što povijest pokazuje, strah je metoda koju političari najčešće koriste kako bi povećali moć vlade i kontrolirali stanovništvo. Dijele ljude u različite skupine i tjeraju ih da jedni druge vide kao neprijatelje.
Ovaj makijavelistički plan toliko je zarobio naciju da malo Amerikanaca uopće shvaća da su izmanipulirani da prihvate mentalitet “mi” protiv “onih”. Umjesto toga, potaknuti strahom i prijezirom prema fantomskim protivnicima, oni pristaju uložiti milijune dolara i resurse u političke izbore, militariziranu policiju, špijunsku tehnologiju i beskrajne ratove u nadi za sigurnosno jamstvo koje nikada ne postoji. U međuvremenu, moćnici — koje su kupili i platili lobisti i korporacije — nastavljaju sa svojim skupim planovima, a “mi, naivčine” smo opterećeni poreznim računima i prisiljeni na pretrese do gola, policijske racije i 24 sata nadziranje.
Instrumentalizacija genetike
Strah ne samo da podmazuje kotače tranzicije u fašizam rađajući bojažljive, kontrolirane, pacificirane i zastrašene građane. Također se ugrađuje u naš DNK tako da svoj strah i poslušnost prenosimo na naše potomke. To se zove “epigenetsko nasljeđe” – prenošenje traumatskih iskustava putem DNK. Na primjer, neuroznanstvenici su primijetili da se strah može prenositi generacijama u DNK miševa.
Istraživanja na ljudima pokazuju da su djeca i unuci iskusili epigenetske učinke traumatičnih događaja kao što su glad, holokaust i teroristički napadi 11. rujna 2001.
Naoružavanje distopijske budućnosti
Vlada sve češće upozorava na hitnu potrebu pripreme za distopijsku budućnost koja nas čeka. Pentagonov videozapis za obuku “Megacities: Urban Future, Emerging Complexity” opisuje kako će vojska to učiniti do 2030. (slučajno iste godine kada društvo počinje dosezati singularnost s metaverzumom da koristi oružane snage). za rješavanje budućih domaćih političkih i društvenih problema. U stvarnosti, radi se o vojnom stanju, upakiranom kao dobronamjerna i prevashodna briga za sigurnost nacije.
Jezivi petominutni video treninga oslikava prijeteću sliku budućnosti, jednu od “kriminalnih mreža”, “nekvalitetne infrastrukture”, “vjerskih i etničkih napetosti”, “osiromašenja, slamova”, “otvorenih odlagališta, preopterećene kanalizacije,” rastuća masa nezaposlenih i urbani krajolik u kojem se bogata gospodarska elita mora zaštititi od osiromašenja siromašnih. “Mi ljudi” smo siromašni.
Krajnji cilj ovih kampanja kontrole uma – umotanih pod krinkom javnog dobra – je odrediti u kojoj će mjeri američki narod dopustiti vladi da potkopava njihove slobode.
Činjenice govore same za sebe.
Što god to bilo – opasnost, prijetnja, opasnost – američka vlada sigurno ne brine o najboljim interesima svojih građana, niti je na bilo koji način prijatelj slobode.
Kada vlada sebe smatra nadređenom građanima kada više ne djeluje za dobro naroda; kada ljudi više nisu u stanju mirno reformirati svoju vladu; kada se državni službenici prestanu ponašati kao javni službenici; kada izabrani dužnosnici više ne predstavljaju volju naroda; kada vlada rutinski krši prava naroda i vrši više nasilja protiv građana nego protiv kriminalne klase; ako je državna potrošnja nesaglediva i ne može se dokazati; kada pravosuđe djeluje kao službenik za provođenje zakona, a ne kao sudac, i kada vlada više nije vezana zakonima Ustava, tada više nemamo vlast koja je „od naroda i za narod.”
