Do sada su robovi bili zadovoljni iluzijom i lažnim komforom modernog života, a sada se ta iluzija raspada i robovi se bune. Robovi žele novi komforni matrix i da se i dalje nastave slatke iluzije i snovi, ali nipošto ne žele mijenjati sebe.
Mnogi se sada bune, a ne vide da ih je lagodan život utopljen u pogani robovlasnički sistem potpuno preuzeo i da su sretno i spokojno živjeli samo u iluziji prividne i lažne sigurnosti.
Pobuna protiv sistema dobro je došla jer stari sistem mora pasti, a istog će srušiti gladni i zombirani robovi kako bi jednu iluziju kojoj su se klanjali zamijenili drugom i još većom.
To neće proći.
Pobuna protiv nekoga i nečega izravno je priznanje da taj netko nama vlada i da ima velik utjecaj na naš život i to je dokaz da su isti uživali naše povjerenje. Vjerovali smo u iluziju.
Osobno nemam potrebu buniti se jer nikad nisam vjerovao ni u sustav, ni u političare i od istih/og nikad ništa pametno i normalno nisam očekivao, tako da nemam potrebu prosvjedovati i pozivati ljude na ustanak protiv onog što u svom životu smatram potpuno nebitnim i nevažnim.
Ja sam živa Duša, Božja supstanca, energija, Duh, Svijest a ovaj “materijalni” Svijet sačinjen od mreža iluzija i laži matrix programera jeste zatvor i ludnica otvorenog tipa i sve što se događa na pozornici uvijek je i samo primitivna predstava “kruha i igara” koja za cilj ima proizvesti organizirani kaos i masovni pokolj nervoznih i gladnih “beskorisnih izjelica” koji su se opet namnožili u nekontroliranom broju.
Vjera u nametnute iluzije dolazi nam glave i kako je teško okrenuti film i shvatiti da moć vladara ne dolazi od njih, već od nas koji im svojom bunom dajemo povjerenje jer nismo spremni odlučivati za sebe i mijenjati sebe jer želimo da iluzija komfornog života vječno traje, a sad kad se ista raspada umjesto da zahvalimo dragom Bogu i okrenemo se bitnim stvarima koje uvijek možemo mijenjati, mi opet idemo kriviti sustav i političare, opet idemo braniti iluzije i očekivati povratak u neku nepostojeću stvarnost koja je živjela samo u glavi “sretnog” roba do onoga časa kad je netko moćan lupio šakom od stol i zagrmio “dosta je bilo”..!
To je zvuk nebeskih trublja, vibracija iz jezgra Svemira, glas Boga i Val koji će obnoviti Svijet..
Dosta je bilo patnje i nepravde, lažne stvarnosti i lažnog sjaja, napokon je odjeknuo zvuk nebeskih trublja i stiže vibracija koja će uništiti nepravdu, laži i svako zlo jer je stigao kraj ciklusa, “smrt za mrtve” i “život za žive” da se uspostavi ravnoteža da se izmire krajnosti i da napokon nastupi doba Mira…
