Mislav Kolakušić svojim žustrim nastupima u Europskom parlamentu otvara oči svojim kolegama europarlamentarcima o brojnim apsurdima i nepravilnostima u nadi da će se stanje popraviti i da će njihova međusobna komunikacija, kao i komunikacija s javnošću u budućnosti biti bolje, jer, kako on kaže – potrebno je o svemu razgovarati. Slažemo se s njim. Kroz razgovor ljudi dolaze do odličnih ideja i zaključaka na dobrobit sviju strana koje sudjeluju u tom razgovoru.
Ako se radi o razgovoru na razini EU, tada bi sve zemlje morale u tom razgovoru ravnopravno i u doslovnom smislu – parlamentarno sudjelovati. U protivnom će moćnije zemlje donositi zakone po kojima će sve ostale zemlje morati živjeti, a to ni u kojem slučaju ne želimo. Mislav Kolakušić i Ivan Vilibor Sinčić naši su predstavnici u Europskom parlamentu i treba im čestitati na tome što otvoreno iznose svoje stavove i što nastupaju tako oštro ukazujući na nepravde.
Evo što je Mislav Kolakušić izjavio u svom govoru:
„Farmaceutska industrija u proteklim desetljećima organizirala je nekoliko stotina konferencija, simpozija, sastanaka, svega. U posljednjih godinu dana nije organizirana niti jedna konferencija, niti jedan simpozij o bolesti Covid-19, o cjepivu. O čemu se tu radi? Kako je to moguće? Glavni čovjek koji govori, glavni autoritet koji govori o Covid-u-19, o cjepivima i o broju stanovnika na kugli zemaljskoj je postala osoba koja je sklapala računala u vlastitoj garaži.
Ljudi pričaju – radi li se ovdje o nekim teorijama zavjere, o čemu se tu radi? Ne, ovdje se radi o precizno razrađenom biznis planu teškom nekoliko tisuća milijardi eura. Tko je doprinio tome? Doprinijeli su mediji koji su se pretvorili u tvornice lažnih vijesti. Kvazi-znanstvenici čija struka nema nikakve veze s imunologijom i tako dalje. Sve su to omogućili jeftini političari.
Što je potrebno učiniti? Potrebno je stati tome na kraj. Potrebno je razgovarati. Mi u ovom domu moramo razgovarati o cjepivu, o načinima liječenja, a isto tako moraju se organizirati stručni simpoziji. Doktori moraju reći svoje – mi danas ne znamo što liječnici govore jer oni šute.“
