- Sanja Marčetić
- Pixabay
Još krajem 10. mjeseca u “The Atlantic” objavljen je članak vrlo sumnjivog sadržaja. U njemu se direktno navodi da bi stanovništvo svijeta trebalo bezuvjetno oprostiti vladajućima, dnovinarima i ostalima koji su Covid histerijom zarazili mase još 2020. godine, ali i nakon toga provodili totalitarizam i tako upropastili živote mnogih ljudi.
U socijalnim medijima ta je vijest naišla na burne reakcije. Kritična masa ni ne pomišlja na oprost, već traži da svi oni koji sudjeluju u porobljavanju svijeta preuzmu odgovornost za svoja nedjela. Da stvarno misle ozbiljno, prestali bi s resetiranjem svijeta, ali reset ide čvrstim korakom dalje, pa je svaka priča o oprostu zapravo bespredmetna.
Nakon tog slučaja, uslijedio je pravi val ispričavanja od strane raznoraznih političara diljem svijeta i taj igrokaz još uvijek traje. Misle da se s 2-3 riječi mogu oprati za svo zlo koje su počinili. Narod će se s tim zadovoljiti i prijeći preko svega. A cijepljenje i dalje traje…
Kao što vrlo dobro znate, cjepiva su se pokazala pogubna. Strašno povišena smrtnost pučanstva u mnogim zemljama u kombinaciji s rekordno niskom stopom porođaja sad već drugu godinu … to je jako loša kombinacija.
Može se slobodno reći da im je depopulacija poprilično uspjela, a uz to joj se nažalost još ne nazire kraj. S druge strane, prevelika smo mi masa ljudi da bi nas se moglo potpuno istrijebiti ili svesti na tzv. zlatnu milijardu, pa se naši neprijatelji spremaju na završni udar na čovječanstvo, čiji je cilj esencijalna promjena ljudske prirode.
Obzirom da ne žele biti ometani dok se time bave, moglo bi se dogoditi i da žrtvuju nekolicinu globalističkih pijuna nižeg ranga, kako bi proširili famu da smo mi pobijedili. Ni jedno sredstvo nije tako dobro za ušutkivanje protivnika kao uvjeriti ga da je on pobijedio. Već sad se priča naveliko o Grand finalu, da se ne govori o onom suđenju u koje neki još uvijek vjeruju. Nažalost, uvijek su pobjednici sudili pobijeđenima u ratu. To su ti neki lijepi običaji koje smo odnjegovali tijekom povijesti. Suđenja dolaze nakon rata, a potom i oprost. Netko će oprostiti, a netko neće. Svatko će postupiti po vlastitoj savjesti.
Dakle, u ovom trenutku se priprema završni udar na čovječanstvo, koji se u Agendi 2030 i drugim njihovim dokumentima opisuje pod radnim naslovom “Promjena načina života ljudi u svrhu spasa planete”. Međutim, nije riječ samo o promjeni našeg načina življenja, već o nasrtaju na našu genetiku i naposljetku ljudskost kao takvu. Za to imaju tehnološke i druge mogućnosti, jedino što još nisu bas sigurni gdje se svijest nalazi u tijelu, pa ponekad malo tumaraju u mraku.
Prema tome, sad se trebamo pripremiti za nove izazove, a njihova lažna ispričavanja uopće ne treba uzimati za ozbiljno. U biti ona nikome nisu ni upućena. Mrtvi ih više ne mogu primiti, a mi te isprike ionako ne bi prihvatili. I mnogi liječnici svijeta su odbacili taj igrokaz i principijelno traže odgovornost mašinerije koja provodi invaziju na svijet.
Jedan od njih je i kardiolog Peter McCullough koji smatra da nikakvo pomilovanje krivaca nije moguće. On tvrdi da je ljudima već dosta svega i da je ogromnoj većini u njegovoj zemlji jasno da njihove vlasti rade protiv naroda. Zato McCullough ističe da se odgovornost za počinjena zlodjela ne može samo tako “preskočiti”: “Potrebna nam je pravda za svakog tko je oštećen, tko je izgubio nekog bližnjeg – pravda i istina.”



