Diktatori u Kini uživaju u slobodi, čak i ako milijuni umiru

Kina je kroz povijest imala problem s ograničavanjem moći svojih vladara. To je u biti fašistički val u kojem svatko od vladara samo provodi svoje naredbe – bez obzira na posljedice. Na primjer, 1958. godine, kineski nacionalni heroj – vođa Mao Zedong naredio je iskorjenjivanje vrabaca u Kini jer su bili odgovorni za propadanje usjeva. 

Masovno ubijanje životinja bilo je opravdano time da se štetočine mogu eksponencijalno umnožiti. Ta je mjera u konačnici dovela do katastrofalne gladi, ubivši 15 do 55 milijuna ljudi. Ova priča također pokazuje kamo uvijek vodi komunistički konformizam: u masovno osiromašenje i smrt. Ostaje za vidjeti kakve će biti dugoročne posljedice kvazikomunističkog prisilnog cijepljenja čovječanstva mRNA cjepivima.

Dio Maove kampanje koja je dovela do masovnih smrti bila je i “antidesničarska kampanja”, koja jasno podsjeća na današnju politiku u Njemačkoj i Austriji. U procesu se 1-2 milijuna Kineza uglavnom proizvoljno klasificiralo kao “desničare” i bilo je zatvoreno u logore ili pogubljeno. 

Zapravo, jednostavno su imali različita mišljenja ili su pripadali različitim političkim strankama. U Kini je desetljećima kasnije utvrđeno da je ovaj progon i ubijanje bližnjih zbog njihovog navodnog stava bila pogreška. Očigledno, to tek treba doživjeti u srednjoj Europi, jer se tu sve više lijevih radikala s jasno maoističkim osjećajima ubacuje na važne položaje.