Općenito je pravilo, kada javnost pomno proučava određeni plan vlada i globalista, njihova prva reakcija je ogorčeno reagirati, baš kao što bi to učinio narcis ako namjerava nešto loše i bude uhvaćen. “Kako se usuđuješ” dovoditi u pitanje njihove namjere i sugerirati da možda imaju podle planove. Kako se usuđuješ sugerirati da su išta drugo osim pune ljubavi i dobronamjernosti. Naši “vođe” nam žele samo najbolje, zar ne? Oni samo žele da naši životi budu sigurniji, udobniji i lakši – nije li to ono što stvarno motivira prosječnog elitista?
Jasno je da nam povijest govori sasvim drugačiju priču i zbunjuje me kada netko pokušava tvrditi da su stvari danas drugačije nego što su bile prije 100 godina, prije 300 godina ili prije 1000 godina. Nema ništa novo pod suncem. Uvijek će postojati tirani koji pokušavaju steći sve veću moć i ti će tirani uvijek lagati javnosti tvrdeći da su dobri ljudi kojima je u srcu naš najbolji interes.
Kad to ne uspije i građani ostanu skeptični, tirani kreću u napad i optužuju javnost za “teorije zavjere”. Ovo ima za cilj ismijati i posramiti slobodoumnike da zašute – ne želite se isticati, zar ne? Zašto riskirati da budete izopćeni iz društva? Zašto riskirati da postanete meme?
Ta je taktika ukorijenjena u spoznaji da korporativni mediji i vladini dužnosnici predstavljaju mainstream, te stoga predstavljaju većinu, a većina predstavlja stvarnost. Naravno, ništa od ovoga nije istinito niti relevantno. Važne su samo činjenice. Zablude su besmislene. Mišljenja su besmislena. Istina bi trebala biti cilj, a ako to nekome nije cilj onda je on širitelj laži i ne treba ga shvaćati ozbiljno. Postoje samo dva puta kojima možete krenuti, ne postoji između.
Slažem se da optužba za “teoriju zavjere” ima neku zaslugu, jer kada je establišment koristi, to je jasan znak da ste preblizu meti i da postaju nervozni. Mogli bi samo pokušati ocrtati svaki dokaz koji imaju kako bi dokazali da je vaš stav pogrešan, ali to zapravo ne čine. Umjesto da raspravljaju o vašim argumentima i dokazima, pokušavaju vas potkopati kao valjanog kritičara i cijepiti javnost protiv vaših ideja prije nego što ih ljudi uopće imaju priliku čuti. To je ponašanje zlikovaca, a ne dobronamjernih i brižnih vođa.
Spominjem ovu dinamiku jer postoji jedna agenda koja se ističe iznad svih ostalih i koju mediji establišmenta agresivno zagovaraju, a svatko tko čak i izdaleka dovodi u pitanje tu agendu automatski se krivično goni kao “ludak zavjere” ili “poricatelj”. Naravno, govorim o agendi klimatskih promjena.
U prethodnim sam člancima temeljito razotkrio ideju o klimatskim promjenama izazvanim čovjekom i ovdje neću trošiti vrijeme na to. Umjesto toga, želim istražiti krajnji cilj politike klimatskih promjena – krajnje rješenje, koje NIJE spasiti planet, već dominirati stanovništvom.
Nazivi koji se koriste za “resetiranje” klimatskih promjena razlikuju se, ali globalisti i UN ga često nazivaju Agenda 2030 ili Ciljevi održivog razvoja. Ovi programi nose fasadu zaštite okoliša, ali SVI su ukorijenjeni u ekonomiji. To jest, svi napori protiv klimatskih promjena osmišljeni su da unište industriju i trgovinu i stvore partnerstvo između vlade i korporacija kako bi dominirali proizvodnjom. Klimatske promjene su trojanski konj za uvođenje autoritarizma.
Mislim da je jedan od najvažnijih aspekata Agende 2030 za globaliste “Grad od 15 minuta”; projekt u kojem stotine gradonačelnika iz SAD-a, Europe i Azije blisko surađuju sa skupinama kao što je Svjetski ekonomski forum. Kad god se išta negativno kaže o ovoj ideji, mediji buknu bijes i podsmijeh, kao da to nije prava tema vrijedna rasprave.
Ustanova oslikava zanimljivu sliku 15-minutnih gradova – utopijske budućnosti u kojoj je sve što trebate na pješačkoj udaljenosti, a privatni prijevoz nepotreban (ili zabranjen). Mogli biste čak živjeti u megakompleksu, poput golemog trgovačkog centra u kojem i radite. Mogli biste provesti mjesece unutar kvadratne milje prostora, a da ni zbog čega ne morate otići.
Nije pogreška što je ova ideja snažno forsirana tijekom pandemije karantina. Javnost je bila preplavljena propagandom straha o virusu sa stopom preživljavanja od 99,8% i taj strah je odjednom učinio zamislivom nezamislivu ideju stalnog ostajanja kod kuće. Medijski stručnjaci i dalje vezu između karantina zbog Covida i klimatskih karantina nazivaju teorijom zavjere, ali ta je ideja otvoreno priznata u bijelim knjigama UN-a i WEF-a.
Neki ljudi tvrde da su većina gradova već “gradovi od 15 minuta” sa svim potrepštinama za život na pješačkoj udaljenosti od svojih domova. Ovi ljudi ne razumiju što je zapravo 15-minutni grad. Kao što mnogi opisi projekta napominju, ne radi se samo o praktičnosti ili pristupačnosti, već o promjeni svakog aspekta naše trenutne životne filozofije. Ne radi se o dobivanju komunalnih usluga, već o podnošenju niza žrtava kako bi se zadovoljili bogovi emisija ugljika.
15-minutni grad je više od recepta, koji sadrži svaki sastojak programa klimatskih promjena i karantene Covida u jednoj sveobuhvatnoj Orwellovoj viziji. Uključuje uklanjanje motornih vozila, uklanjanje privatnog prijevoza i cesta, pametni grad i AI koji prati potrošnju električne energije svake osobe, praćenje potrošnje proizvoda i “ugljičnog otiska”, biometrijski nadzor unutar kompaktnog i naslaganog urbanog krajolika, koncept bezgotovinskog društva, kulta jednakosti i uključenosti, kontrole stanovništva itd.
To je vrhunac, kraj igre; ogroman zatvor bez rešetaka. Mjesto gdje ste uvjetovani da se naviknete na umjetna ograničenja privatnosti, bez građanskih sloboda, bez privatnog vlasništva i bez mogućnosti zapošljavanja ili mobilnosti. Vezani ste za zemlju, a zemlja je u vlasništvu države (ili poduzeća). Ako želite povijesnu usporedbu, tu je najbliži feudalni sustav srednjovjekovne Europe.
Unutar ovih gradova vi ste radni mehanizam, ništa više. Nikada vam neće biti dopušteno da imate vlastitu imovinu, a time ni svoj rad. Sve što imate država vam je dala i država vam može oduzeti ako joj prkosite. Možda ćete na neko vrijeme moći napustiti mjesto ili zajednicu za koju ste vezani, ali to će se promijeniti sa sve većim ograničenjima slobode kretanja javnosti prema diktatu klimatske ideologije.
Sve dok ste produktivni i podložni, dobit ćete stvari koje su vam potrebne za preživljavanje, ali nikada za napredovanje. U slučaju tehnokratskog feudalnog sustava, ne biste imali garanciju da će država trebati vaše usluge. Barem u feudalnoj Europi, na seljaka se gledalo kao na vrijedan resurs zbog ograničene populacije. U svijetu u kojem se mnogi ljudi smatraju “viškom stanovništva”, lako bi vas mogli zamijeniti i izbaciti iz grada da gladujete i umrete.
Svjetski ekonomski forum je 2016. godine objavio dokument pod nazivom ‘Dobrodošli u 2030. Ne posjedujem ništa, nemam privatnost i život nikada nije bio bolji. Članak je trebao promicati koncept pod nazivom “ekonomija dijeljenja”, koji je prvi put javno prikazan novinarima u Davosu. U članku se opisuje “hipotetska” budućnost u kojoj je komunistički sustav ukinuo svo privatno vlasništvo kako bi spasio planet od klimatskih promjena. Prednosti? Pa, kao i kod svih komunističkih sustava, velika je laž da ćete morati manje raditi i da će većina stvari biti besplatna. Ovako su se kolektivistički ideali prodavali pučanstvu generacijama i NIKADA ne funkcionira onako kako tvrdi establišment.
WEF je godinama promicao ekonomiju dijeljenja, ali kada je postao mainstream i naširoko kritiziran kao distopijski, mediji su ponovno okrenuli prekidač “teorije zavjere” i napali svakoga tko je razotkrio implikacije.
Više platformi objavilo je članak 2016., no mnoge su ga u međuvremenu uklonile (čini se da je Forbes, na primjer, izbrisao svoju objavljenu kopiju). Ponašaju se kao da agenda nikad nije postojala, vjerojatno zato što članak sadrži niz razotkrivajućih priznanja, uključujući i nagovještaj koncepta 15-minutnog grada. Iz članka:
“Najveća briga su mi svi ljudi koji ne žive u našem gradu. One koje smo usput izgubili. Oni koji su odlučili da je previše, sva ta tehnologija. Oni koji su se osjećali zastarjelima i beskorisnima kada su roboti i umjetna inteligencija preuzeli velike dijelove naših poslova. Oni koji su se naljutili na politički sustav i okrenuli protiv njega. Izvan grada žive drugačijim životom. Neki su formirali male samodostatne zajednice. Drugi su jednostavno nastavili živjeti u praznim i napuštenim kućama u malim selima iz 19. stoljeća.
Svako malo me živcira činjenica da nemam pravu privatnost. Ne mogu nigdje bez prijave. Znam da je negdje zabilježeno sve što radim, mislim i sanjam. Samo se nadam da to nitko neće iskoristiti protiv mene.”
Drugim riječima, globalisti zamišljaju budućnost u kojoj su nezadovoljni slobodoumnici i ljudi koje je zamijenila umjetna inteligencija izopćenici, koji besmisleno žive u pustarama starog svijeta. Da biste ostali u okrilju novog svijeta, morate se odreći svake slobode, čak i svoje slobode misli. Imajte na umu da je ovaj članak namijenjen kao “pozitivna” promocija zajedničke ekonomije i gradova povezanih s 15 minuta. Ipak, ovaj fragment više zvuči kao prijetnja.
Važno je razumjeti da ti kompaktni gradovi nisu dizajnirani za vašu udobnost. Neće biti dizajnirani da vam pruže sve pogodnosti koje sada imate na dohvat ruke, a istovremeno nude “održivost”. Tako to globalisti pokušavaju prodati, ali neće to biti. Umjesto toga, ovi će gradovi biti dizajnirani da vas bolje KONTROLIRAJU kako biste mogli biti prisiljeni podnijeti žrtve za koje oni vjeruju da su potrebne da bi održivost bila moguća.
Pogrešno se reklamiraju kao “decentralizirane zajednice”, ali su upravo suprotno – potpuno su centralizirane, poput kaveza za hrčke u kojem ste vi kućni ljubimac. Temeljna filozofija iza toga je ovisnost. Ako živite u mjestu izgrađenom posebno da eliminira vašu sposobnost uzdržavanja, onda ste rob. Ali čak i ropstvo može izgledati plemenito kada su ljudi uvjereni da su njihovi lanci neophodni za dobrobit planeta.
