Dragi moji, narode moj, tako srićan san da smo joped kako jena fameja svi skupa. Ža mi je, ni vo lito, zbog pandemije, Advent, nažalost,

Slušan radio i ne moren virovati: denas u svitu živi na rubu gladi i siromaštva priko kvarnar i pet miljuni ljudi. To je strašno, to

Sve je suro, sve je škuro, sve se kambijiva. Vrtli, njive, korunali i  boške vištite steši kambivaju. Magle i oblaki sunce pokrivaju. Dani su sve

Isuse Božji, daj nan da zabimo naše bono ja, ja, ja…., i nidan drugi nego JA. Isuse Božji, daj nan da služimo drugima i da

Ritam srca, korak ljubavi, pokret strasti, stopljena tila, uz plač harmonike, na La Boci , na ulicama Buenos Airesa, u sebi ćutin. Caminito tango, još

U vrime moje mladosti jako je bilo u modi onde u lasima imati. Divojčine ke su ravne lase imale permanente su si delale i jako

U špitalu u postelji ležin i slušan kako vitar vani svoje kante kanta. U špitalu u postelji ležin i kruz brkun gledan kako vitar grane

Na velebnoj terasi Grand hotela di Rimini jenega largega lita Ada, Elia i naš talijanski preteja Marco Canali na večeri smo bili. Za istin bankon,

Na maloj pjaceti  Svetega Lorenca  u Rimu kafe pijen.  Golubima  male kuščiće  biškoti dajen.  Kartolinu doma pišen.  Boga molin da mi povi  zaš ninega od

Šezdesetih lit pasanega stolitja na đardinima u Puli bila su tri kioska. U vnen na sridi korza, priko puta farmačije, črna, lipa, vajka lipo obučena, 

Svit je u šoku. Plače Argentina, plače Boca Juniors, plače Barcelona, plače Napoli, plače Sevilla, plače Hrvacka, plače cili svit. Nidan ne viruje da više

U Puli (citta Pola) u talijansken klubu kega Circolo zovu esuli i istrijanski talijanaši su se stali. Po svoju su predikali „lipih“ vrimeni su se

Kadi je Bog pravde? Kadi je Bog dobrote? Kadi je Bog ljubavi? Kadi je Bog spasa? Kadi je Bog nade?   Na tronu božanstva sad,

Podne zvoni, plovana doma ni. Dekla mu se jadi, užina mu se hladi, ma ka dije, zaš ga još doma ni? Da ga ni ča

Kad san se rodija i krstija Bog me je u naručje uzeja i zamolija: Marko moj, dite moje, u životu ki je prid tobon materi

Mamo draga moja, čuda je vrimena pasalo od kad te nisan vidija, z tobon se spominja i škerca, z tobon za bankon sidija i tvoju

Ljudi se bukivaju,  ljudi plaču, ljudi se grle, valiže i kofe okolo lete. Niki parte, niki ustaju. Jeni i drugi od tuge umiru. Brod je

Na kraj sela, sama stoji, dane i lita broji. U njoj više ninega ni. Vrata i brkuni su zaprti. Nike laštre na brkuni su razbijene.

Vanka san zaša  malo friške arije uzeti,  malo se prošetati,  na doma pensati,  u sebi i na glas  sa sobon kušeljati.    Korak po korak, 

He poznate? Ko ne, ja ću van pomoći. To su prije svega veliki lažljivci. Jeno govore, drugo delaju. Svi su pričiži. Za vrime izbori svaštor

Nikako mi u glavu ne gre da su žene kotule za brageše kambijale. Žene u kotuli ili bragešah? Vajka ću reći žena u kotuli! Kotula 

Vajka je okolo hodija i kadi kodar je moga svaderi je ništo leviva. Niki put su to bile pikulece, ma ko je lazno ima, bija

Suboti se svi veselimo. U subotu doma počivamo i z našon famejon lipe ure u miru pasivamo. U nedilju h maši lipo regulani gremo Bogu

Fala ti dragi naš noštromo. Fala ti dragi naš kapetane. Fala ti na tvojoj pjesmi. Fala ti na tvojoj ljubavi i plemenitosti ki si nan

Prije dvadeset  i pet godinameđu tisućama nevinih Muslimana,hrabro je pred streljački odredkrvožednih koljača stao ijedan mali dječačićsa stotinama njegovih vršnjaka.U naručju još nejakih dječjih rukudrhturio