Klimatski planovi nizozemske pokrajine: Bez automobila, kraj sela i stvaranje gradova od 15 minuta.
Ono što planira jedna od nizozemskih pokrajina nije ništa novo. Riječ je o dugogodišnjim planovima koji će se postupno provoditi, a Nizozemska, koja na ovom području služi kao jedna od testnih zemalja, samo je primjer onoga što se treba provesti i drugdje.
Dopušteni bi trebali biti samo električni automobili i to samo u vrlo iznimnim slučajevima. Prednost se daje hodanju, vožnji biciklom ili javnom prijevozu, a u slučaju potrebe dijeljenim električnim automobilima.
Sela bi vjerojatno trebala nestati jer ih više neće biti dopušteno širiti. A ograničavanje prometa uskoro će prisiliti tamošnje stanovništvo da se povuče u gradove. Veća naselja, naprotiv, maksimalno će se širiti. Što to znači?
Da će se ta naselja postupno povezati (u Nizozemskoj udaljenost između naselja uglavnom nije velika) i da će tamo nastati 15-minutni gradovi. Zatim će ljudima reći da im automobil doista nije potreban jer će u njima pronaći sve što im treba.
15-minutni gradovi ionako već funkcioniraju na nekim mjestima u Nizozemskoj, primjerice u Utrechtu.
Ovi planovi kao da su ispali iz Schwabova WEF-a ili Agende 2030. Pokrajina želi početi provoditi te planove u sljedećih šest godina i računa na to da bi cilj (ugljična neutralnost) trebao biti postignut do 2050. godine.
Što, dakle, pokrajina Frizija priprema za svoje stanovnike?
Ekološka vizija za Friziju: državni službenici i administratori osmislili su budućnost u kojoj ćete morati hodati, sjesti na bicikl ili ući u autobus.
Električni automobil možete koristiti samo ako doista ne postoji druga mogućnost. To su službene ambicije pokrajine koje pokrajinsko vijeće želi usvojiti 30. rujna.
Dokument, službenog naziva Pokrajinska ekološka vizija (POVI), definira Friziju koja do 2050. mora biti čista, tiha i praktički energetski neutralna.
Stanovnici bi se trebali kretati prema takozvanom načelu STOMP: prednost bi trebalo imati hodanje, zatim vožnja biciklom, potom javni prijevoz, a tek na kraju dijeljena mobilnost.
I tek kao posljednja – izričito hitna – mogućnost jest privatni automobil, ali samo električni. Time pokrajina nameće ideološku luđačku košulju regiji u kojoj je javni prijevoz na selu povijesno desetljećima ozbiljno zaostajao.
Kritičari brzo ukazuju na to da se ti planovi savršeno uklapaju u agende nadnacionalnih organizacija, poput Svjetskog ekonomskog foruma, koji već godinama zagovara sličan „zeleni“ redizajn društva.
U tom kontekstu stručnjak za privatnost Bas Filippini izravno govori o „komunistima sekte WEF-a“, koji određuju što građani smiju, a što ne smiju činiti. „Kada čitate što žele službenici prevelike vlade, šokirani ste.“
Novinar David Boerstra poziva ljude da sami pročitaju ekološku viziju jer je jezik koji ona sadržava toliko usmjeren i napadački da je u to teško povjerovati.
Iako pokrajina naglašava da je riječ o viziji bez izravnog financiranja, nemojte se zavaravati: ovaj dokument određuje granice onoga što se može dogoditi u područjima stanovanja, energetike, prometa i gospodarstva tijekom sljedećih šest godina.
Svatko tko želi izaći izvan tih granica naići će na pokrajinsku politiku.
Poljoprivrednici imaju posebnu ulogu u ekološkoj viziji Fryslân 2050.
S jedne strane, Frizija je službeno označena kao poljoprivredna pokrajina Nizozemske. S druge strane, ti poljoprivrednici tijekom ekstremnih oborina moraju dio svoje zemlje ustupiti za zadržavanje vode i pridonositi bioraznolikosti putem takozvanih „plavo-zelenih usluga“ (umjesto poljoprivrednog zemljišta slobodna priroda ili vodena površina).
Za to dobivaju dugoročnu naknadu, odnosno postaju financijski ovisni o vladi. Suptilan, ali radikalan pomak od vlasništva prema ovisnosti o subvenciji.
Leeuwarden, Drachten, Heerenveen i Sneek — takozvani F4 (veća naselja) — imat će prostor za opsežan rast. Mala sela s manje od 250 stanovnika mogu narasti samo za 10 posto.
Regionalni centri ograničeni su na 10 do 25 posto. Poruka je jasna: pokrajina usmjerava stanovništvo prema gradskim koncentracijama, dalje od ruralnih područja.
Svatko tko želi nastaviti živjeti i raditi u malom selu strukturno je stavljen u nepovoljan položaj pokrajinskom politikom koja se označava kao „inkluzivna i zelena“.
Ovaj plan otkriva nešto što u Nizozemskoj podmuklo raste već godinama: vlast koja se sve više ponaša kao središnji planer načina na koji bi građani trebali živjeti, kretati se, stanovati i proizvoditi energiju.
Ekološka vizija Frizije nije iznimka, već primjer administrativne kulture koja na papiru obećava sudjelovanje, ali u praksi proizvodi dokumente koji sustavno ograničavaju slobodu izbora običnih ljudi.
Frizija zaslužuje budućnost, ali takvu koju određuju sami Frizijci, a ne službenici koji pokrajini nameću ideološki plan.
