Utrecht u Nizozemskoj, na putu je da postane pametni 15-minutni grad, a šetnja kroz njega otkriva svakodnevni nadzor i sve ono što drugi gradovi uskoro mogu očekivati.
Sljedeći članak temelji se na detaljnom članku “Obilazak grada kroz sjene Utrechta “ iz neovisnih tjednika De Andere Krant, objavljenom 1. srpnja 2025. Opisuje neobičan obilazak grada – takozvanu “10-minutnu šetnju” – u kojem inicijatori poput Robberta Recourta, Dirka Plata i Rensa van den Bulcka vode posjetitelje kroz digitalizaciju Utrechta.
Na ključnim točkama kritički se promišljaju teme poput nadzora kamerama, 5G jarbola, ANPR sustava, urbanog nadzora i arhitekture kolodvorskog trga. Cilj projekta je podići svijest o ambivalentnosti između održivog ideala pametnog grada i postupnog ograničavanja slobode kretanja i privatnosti.
Utrecht: Šetnja kroz pametni zatvor – kritika tehnokratskog „grada od deset minuta“
Utrecht se predstavlja kao pionir urbane budućnosti – kao “grad od 10 minuta” i “pametni grad”. Ali iza navodno održivog ideala grada u kojem su sve potrepštine na pješačkoj udaljenosti, kritični građani otkrivaju drugo lice: lice puzajuće strukture nadzora i kontrole. Neobična gradska tura kroz Utrecht ima za cilj upravo to učiniti vidljivim – humorom, kostimima i lutkama, ali i jasnim riječima i podacima.
U organizaciji Robberta Recourta, Dirka Plata i Rensa van den Bulcka, takozvana “10-minutna šetnja” vodila je oko 40 sudionika pored ključnih točaka digitalne kontrole – od kamera s QR kodovima i ANPR (automatskog prepoznavanja registarskih pločica) sustava do 5G odašiljačkih tornjeva i policijske postaje bez posade. Cilj je bio podići svijest o razvoju koji mnogi doživljavaju kao “zatvor na otvorenom”.
Šetnja nije bila samo analitička već i kreativna: Recourt se pojavio kao izmišljeni poštar PTT-a, a istraživačica Maartje van den Berg komunicirala je s govorećom lutkom – vranom. Razigrano, ali kritički, pokazali su kako grad postaje prostor vođen podacima i kontroliran u kojem je sloboda kretanja sve ograničenija, a svaka radnja potencijalno zabilježena.
Posebno upečatljiv: dokaz gotovo nevidljive izloženosti zračenju iz 5G mreže. Umjetnik Frank Zweers, osnivač 5Gisnietoke.nl, predstavio je rezultate mjerenja koji, prema njegovom mišljenju, daleko premašuju prihvatljive razine za zdravlje. Suinicijatorica Lizzy Weeber upozorila je na potencijalne rizike poput nesanice, glavobolja, pa čak i raka – pozivajući se na bazu podataka Sveučilišta u Aachenu koja sadrži desetke tisuća studija, od kojih dvije trećine navodno ukazuju na zdravstvene rizike. Prema Zweersu, studije koje financira industrija dale su znatno benignije rezultate.
Srce nadzora je trg kolodvora: kamere, senzori, dalekovodni tornjevi – i nova digitalna policijska postaja bez pravih policajaca. Inovacija posuđena izravno iz Dubaija. Sama arhitektura kolodvora – gola, zabranjujuća, neprijateljska – postaje simbol otuđenja. Klupe nedostaju ili su neupotrebljive, zelenilo nestaje – društvena toplina ustupa mjesto logici tehnokratske učinkovitosti.
Na kraju, grupa nailazi na takozvanu “ograničenu zonu”: ulicu u koju je dopušten ulazak samo određenim vozilima s dozvolom. Ostala vozila snimaju i isključuju kamere. Ideja života u otvorenom gradu počinje se raspadati. Sudionici izvještavaju kako se sve više osjećaju kao da ih “progone” – ne ljudi, već sustavi.
Unatoč ozbiljnosti teme, šetnja završava na terasi, u razgovoru s istomišljenicima. To je više od puke kritike – to je pokušaj očuvanja humanosti i kreativnosti u sve dehumaniziranijem okruženju. Robbert Recourt to sažima: “Živimo u kazalištu. Zato od toga napravimo nešto kreativno. Ne prisilnu uključivost, već istinsko izražavanje. To nas čini ljudima.”
Hoće li biti nastavka? To ovisi o odazivu – ali čini se da potražnja postoji. Ono što ostaje je osjećaj: Ovaj obilazak grada bio je ujedno i uvid u budućnost mnogih europskih gradova – i poziv na buđenje.
