Znam kako je, ali ne mogu objasniti zašto je tako…


Povremeno razgovaram s prijateljima iz inozemstva. U pravilu me pitaju kako je u Hrvatskoj i u regiji. Ja im, opet u pravilu, odgovaram rečenicom: Znam kako je, ali vam to ne mogu objasniti.

Na čuđenje na koje naiđem slijedi moj pokušaj pojašnjenja, koji ide otprilike ovako:
U prošlom režimu naslutili smo, pa i najavljivali da se izdvaja politička nomenklatura i da nam pod pojmovima socijalizma i slobode prodaju maglu u kojoj smo svi jednaki. Pisali smo protiv crvene buržoazije i bunili se, a onda je došao prevrat pa smo dobili onu pravu, brutalnu verziju. Kada smo glasali za kapitalizam ne znam, ali je on tu i to u svom najcrnjem najbezočnijem obliku.

Rat je iskorišten za slobodu jednih, protjerivanje drugih i pretvaranje u nacionalne manjine trećih. Većina je naizgled slobodna, ali je ta sloboda rezultirala slobodnom krađom društvenog nekad vlasništva od strane onih koji su bliski vlasti i slobodi drugih da promatraju taj proces. Od protjeranih samo je mali dio onih koji su uistinu krivi. Većina ostalih čula je rečenice političara koji su govorili o nužnosti da odu i odnesu ‘blato na svojim opancima’. Treći su prestali biti ravnopravni građani i postali su nacionalnom manjinom. To su oni što sliče golubovima na trgu među koje se bacaju mrvice kruha. Te mrvice svjedoče da se brinemo o kućnim/gradskim/nacionalnim ljubimcima. Jedan sam od takvih golubova i zahvaljujem se svakom jastrebu koji me ostavi na miru.

Generali su postali generali kapitala. Za neke se piše da su i u vrijeme rata obavljali nemoralna trgovanja s protivničkom stranom. O drugima pišu kako rade milijunske poslove s državom preko svojih kompanija (s prikrivenim vlasništvom). Uglavnom ima ih mnogo i nikome nije loše. Mi smo njihovi porezni obveznici. To znam, ali ne znam objasniti kako i zašto.

U državi se, osim časnih izuzetaka, sve svodi na korupciju i prostituciju. Korupcija se vodi kanalima politike, političkih stranaka, nacionalnih i lokalnih moćnika, a na prostituciju su osuđeni svi koji na bilo koji način žele preživjeti u takvom svijetu. I intelektualci su postali prostitutke. U tome se čak dobro snalaze. Instinkt preživljavanja proradi, razvija snažan lakat i đon-obraz. I to znam ali ne bih mogao objasniti kako i zašto.

U državi imamo i pravosuđe. Ono nije korumpirano. Ono spada u kategoriju prostitucije. Svako neko vrijeme građani/promatrači zgranuto dočekuju odluke sudaca kojima se nedvojbeno potvrđuje neprikosnovena vlast političke nomenklature i nemoć javnosti da nešto napravi. Jasno je da od intelektualne prostitutke nema smisla očekivati zalaganje za moralno prihvatljive sudove i odluke, ali kako je do svega toga došlo – ne znam objasniti.

U mafijaški organiziranoj strukturi političkih organizacija postoji podjela teritorija. U pravilu se političari drže svojih regija djelovanja znajući koliko je važno poštovati mafijaški moral. Povremeno tek dogodi se upad na tuđi teritorij, ali to se u medijima lako prikaže demokratskom borbom unutar jedne stranke ili između suprotstavljenih političkih stranaka. Znam da je tako, ali ne znam objasniti kako je moguće da je tako.

Imamo političare za koje se zna da desetljećima ubiru danak od svih poslovnih partnera s kojima radi njihov ogranak vlasti. Svi međutim također znamo da su oni desetljeća iskoristili da u svoju mrežu korumpiranosti ubace što više mafijaša i prostitutki. Pa i građana kojima bi povremeno napravili neku uslugu (naravno ne zato što je to njihov posao nego zato što su svojom dobrom voljom izašli ususret onome od koga će kad-tad zatražiti povratnu uslugu). Znam da je tako ali kako je moguće da je tako i kako je moguće živjeti u takvom društvu, ne znam. Svojim životom intenzivno propitujem.

Tako ja razgovaram sa svojim prijateljima. Oni mi u pravilu prigovore da ništa ne znam. Ja im naravno potvrdim: „Znam da ništa ne znam“!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp