Psovački politički marketing


Jasno je da od osobe koja u ovim tranzicijskim vremenima sebi na čelo nalijepi oznaku ‘političar’, ne možete previše očekivati. U politiku se uglavnom ulazi zbog utjecaja, dakle moći i raspodjele blaga (sredstava poreznih obveznika kojim bi se trebalo financirati ono što je od vitalnog značenja za zajednicu). Kad je pak riječ o utjecajima riječ je o povezivanju sa zakonodavnim segmentom vlasti što omogućava svojevrsnu nedodirljivost i ‘pravo’ na izgovaranje svakakvih gluposti.

Ovih je dana splitski ‘političar’ Željko Kerum ponovno ‘zablistao’. U njegovim je nadahnutim riječima i rečenicama odjeknula njegova duša. U ritmu njegovih riječi mogao se prepoznati bijes bubnjeva koji najavljuju nevrijeme. U njegovim biranim riječima mogao se prepoznati kolorit bijesnoga lica koji dokazuje stvarnu i duboku uživljenost (metoda Stanislavskog) u svaku izgovorenu riječ. 

Kerum je još jednom dao do znanja koliko cijeni novinare. Biranim riječima slao ih je tamo gdje misli da oni pripadaju. Pozdravljao je njihove majke, a nije zaboravio začiniti svoju poruku ni seksualnim organima starih žena koje su imale nesreću da budu nečije majke.

Kerum je novinarki s kojom je razgovarao dao i prehrambeni savjet. Dio je to njegove brige za svoje sugrađane. Sugerirao je ekološki održiv život novinara, svojevrsni perpetum mobile i to na najjednostavniji mogući način. Kerum je otkrio da ako novinari jedu izmet (nije specificirano svoj, ljudski, njegov ili bilo kojeg živog bića)  da bi valjda od toga mogli i živjeti.

Na stranu što novinari svakodnevno žive i rade u blizini riječima kontaminirane zbilje, što moraju slušati i prenositi riječi koje ponekad doslovce smrde – to ne daje za pravo ‘političaru’ da ljutnju na samoga sebe, svoje slabosti i neuspjehe, prosipa po ulici na način srednjevjekovnom mještanina koji sadržaj svog kućnog WC-a istresa na ulicu.

Znajući kako se stvari rješavaju u ‘političkoj mreži’ Kerum će novinarki Provjerenog reći da je podmićena. ‘Ljiga’ i ‘katastrofa’ su dijagnoza oboljenja novinarke koja pokušava doći do informacija. No to su blaži oblici simpatije koju Kerum njeguje u svojim njedrima.

Novinarka je za Keruma ‘štraca’ jer je ‘političar’ Bog’ koji imenuje ‘stvari’ oko sebe. Kerum je doktor koji novinare šalje na psihijatriju, koji zna na kojim je drogama koji od novinara. On je sveupućeni vrač koji besplatno dijeli savjete bilo kome tko ga upita bilo što o njegovim financijama, odnosno poslovanju.

Konzekvenca poruke Željka Keruma je da onaj tko se njemu obrati – treba ići psihijatru, jer s njim nešto nije u redu. Možda je i u pravu, ali novinari moraju raditi svoj posao. O hotelu Marijan Kerum ne želi govoriti je je riječ o ‘velikim novcima’. Po svemu sudeći tamo gdje je riječ o velikim novcima odlučuje se u zatvorenim klubovima, na tajnim sastancima. 

A kada netko nepravilnosti prijavi nadležnim institucijama problem se proglasi – tajnom. Što je poruka ove vrste ‘transparentnosti’? Ne prijavljujte ništa institucijama jer one svoj posao rade tako da predmete proglase – tajnom!

Na Splitsko gradskom vijeću sličan repertoar dijagnoza ljudima koji imaju drukčije mišljenje. Ponašanje člana neke ulične bande, široko mahanje spolovilima tuđih majki, prijetnje i pokušaji obračuna. Nema argumenata. Samo prijetnje, zastrašivanje i gola sila. U sugovorniku se prepoznaje majmuna uz obećanje da će ga slijediti nokaut kod prvog sljedećeg viđenja. Demokracija ili imperiokracija? Svako selo ima svog imperatora. Demokraciju mogu upražnjavati samo oni koji se klanjaju njegovim dobrim ali i katastrofalnim potezima.

I na kraju nekoliko riječi o političkom marketingu i velikim stručnjacima. Kada je jedan veliki stručnjak za taj marketing vodio kampanju za Željka Keruma svoj je Facebook profil zatrpavao s izjavama o kvalitetama Željka Keruma. Kad je međutim napisao da je riječ o čovjeku koji je bolji političar od većine hrvatskih političara morao sam reagirati. Jedno je naime raditi za nekoga političku kampanju a drugo na svom vlastitom profilu hvaliti osobu kakva je Željko Kerum. To što sam izbrisan s liste prijatelja velikog stručnjaka za mene nije problem. Bojim se da stručne procjene velikog ‘maga’ političkog marketinga za njega samoga prije ili kasnije moraju biti problem. Javnost možda zaboravlja, ali savjesti ako ima ona proradi prije ili kasnije. Danas uistinu smiješno i žalosno zvuče rečenice kao što su: „On uvijek ima argumente“ ili: „Nikad ne bih mogao raditi za nekoga s kim ne dijelim uvjerenja“ Ili: „On je brend i legenda“. Ove nas kao i mnoge slične rečenice upozoravaju da stručnjaci i ‘stručnjaci’ snose veliku odgovornost. Politika ne bi smjela biti utakmica u kojoj je važno pobijediti. Riječ je o dovođenju ljudi na vlast, u situaciju u kojoj će odlučivati o našim sudbinama. Kerumove riječi su riječi ulice i tamo bi trebale i ostati. 

Onaj koji to ne prepoznaje prodaje i sebe i svoju ‘struku’.

 

Nikad ne bih mogao raditi za nekoga s kim ne dijelim uvjerenja

On je brend, legenda

KERUM FOTKA Enes Čelosmanović

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Close Menu

Kako bismo vam osigurali najbolje iskustvo pregledanja, ova stranica koristi kolačiće (eng. "cookies").
Nastavljanjem pregledanja stranice prihvaćate korištenje kolačića za navedene svrhe.