Koloniziranje ljudske psihe


Na mjesto srednjevjekovnih teologa i predstavnika religijskih hijerarhija došli su globalni igrači koji se ne oslanjaju ni na Boga niti na čovjeka. Uplašeni zbog prijetećeg i sve bližeg kraha društvenog uređenja koje im omogućuje cijeđenje onog dijela zemaljskog stanovništva koje još nije gladno, oni novi prostor pronalaze u proizvođenju viška vrijednosti naplatom straha koji proizvode globalnim medijima i globalnom birokratskom strukturom. Nakon što su kolonizirali zemlje, porobljavali narode, vodili imperijalističke ratove odlučili su se na – koloniziranje ljudske psihe.

Na način na koji su ‘donosili civilizaciju’ u zemlje koje su kolonizirali, tj. spašavali;  proglašavali ljude druge boje kože nižom rasom (pa se prema njima odnosili kao prema životinjama);  nakon što su milijune ljudi pobili u svojim ratnim svađama oko utjecaja i podjele plijena – na vrlo sličan način ljudskom su biću danas ponudili novo spasenje koje, istina, nije teološke, nego medicinske naravi.

Tajna spasenja u svom realnom obliku oduvijek je naime bila u višku vrijednosti i u proširenju tržišta. To je bio način da se ponudi spasenje onima koji će ponuđače spasiti Logika globalnih igrača i danas kaže: Ponudimo im spasenje.  

Ono ljudsko i doskora božansko u čovjeku ostavljeno je ‘anakronim misliocima’ koji još uvijek propituju pojmove kao što su volja, sloboda, istina, moral, pravda, jednakost, duhovnost ili Bog. No takvih je sve manje jer se duhovno otima uzusima znanstvenog mjerenja, a negirati svemogućnost i sveprimjenjivost znanstvenih metoda znači heretički se suprotstaviti racionalnoj logici traganja kapitala za novim kolonijama, novim nalazištima zlata, novim zemljama potencijalnih robova, novim poljima nafte…

Koloniziranje ljudske psihe počiva na proizvodnji straha. Na sličan način na koji farmaceutska industrija (posredstvom show programa s ‘fotošopiranim’ i ‘estetski’ operiranim osobama) kod gledatelja/ica  prvo proizvodi osjećaj manje vrijednosti, a onda u reklamnim blokovima nudi rješenje koje donosi ‘sigurnost’ i ‘samouvjerenost’ – globalni igrači odlučili su proizvesti globalni strah, pretvoriti  vlade država u reklamne agente, a  znanstvenike medicinske struke u statiste. Spasenje je – prestanak straha. Za to je potrebno vjerovati da je spasenje moguće i da su sve činjenice koje tome ne idu u prilog čista znanstvena hereza.

Za takvu proizvodnju straha nisu mogli koristiti potrošene ideje kao što su rat, represivni sustavi u državama, različite vrste diktatora, teroriste…! Za globalni strah bio je potreban nevidljivi neprijatelj.

I gotovo da je svejedno je li taj nevidljivi neprijatelj došao  kao pokušaj Prirode da nam skrene pozornost na nas same, ili je riječ o ‘potpomognutoj oplodnji’ virusa – u rezultatu imamo isto: šansu koju globalni igrači (ako sve nisu priredili)  nisu mogli propustiti.

Globalni ekran proizvodi u ljudima strah. Državne birokracije, sve odreda u dugovima prihvaćaju igru izbjegavanja problema i odlažu nuđenje rješenja za doba spasenja. Strah proizvodi potrebu proizvoda (lijeka) koji nas može osloboditi tog straha. Globalni igrači (bivši robovlasnici, kmetovi, vitezovi, kapitalci kapitala, vlasnici korporacija) postaju spasitelji, sveci…

No samo zakratko. I njihova pohlepa je globalna. Obznanjuju da će se proizvod morati konzumirati redovito kako bi se izbjegla bilo kakva mogućnost novih padova u osjećaje panike. Preventivno liječenje straha od nevidljivog neprijatelja uplatama vidljivih iznosa s računa nacionalnih budžeta ljudima i korporacijama čiji prihodi tako brzo rastu da će uskoro pokupovati sve znanstvenike koji znaju brojati zaražene i umrle.

Više ne treba ratovati, ne treba osvajati države, pokoravati narode, brinuti se o robovima, tjerati radnike da rade 16, 14, 12, 10 ili 8 sati intenzivno. Koloniziranje ljudske psihe  proizvodnjom straha od nevidljivog neprijatelja vrhunski je izum globalnih igrača. Bolji i od terorizma.

Nemoral proizvodnje viška vrijednosti pretvara se sada u moralnu osudu onih koji ne pristanu na ‘lijek protiv nevidljivog neprijatelja’. Spremni smo mrziti one koji ne vide nevidljivog neprijatelja. Bježimo na drugu stranu ulice kad sretnemo onoga koji se ne boji nevidljivog neprijatelja. To je sigurno heretik koji propituje superextra profit ultra male skupine ljudi koji u džepu imaju dionice proizvođača lijeka protiv nevidljivog neprijatelja. Njemu je vjerojatno čudno da je stvoren idealan sustav zarade protiv kojega vjerojatno nitko ne može ništa i neće učiniti ništa. Konačno, riječ je o spasenju kao završnom činu povijesti.

Na mjesto siromašnih sada dolaze bogati apostoli, najbogatiji ljudi na zemlji koji će nas povesti u raj. Kako je to lijepo…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp