Sumrak civilizacije


U sumrak civilizacije kakvu smo poznavali do unazad dvije godine, dok se svakim danom sve više približavamo distopijskom scenariju nekog mračnog znanstveno-fantastičnog filma, osjećaji koji me prožimaju su toliko bolni da ih je teško riječima opisati.

Preplavljuje me miks očaja, tuge, bijesa i nemoći, ali i inata i prkosa. I onda skrolam po fejsu i ne znam bih li se smijala ili plakala. Pred očima mi se nižu objave ljudi koje svjedoče o životu kakvog danas živimo. Prikaz na ekranu zoran je prikaz apsurdnosti svijeta u kojem trenutno životarimo.

Redaju se objave. Tu je poziv na novi prosvjed protiv zastrašujućih i za sve nas vrlo diskriminirajućih pandemijskih mjera, zatim slijedi nečija objava nagradnog puta u Disneyland, odmah iza ide objava žestokih prosvjeda u Nizozemskoj protiv „mjera“, pa eto odmah iza toga objave predivnih i bajkovitih krajolika koji su već uvriježeni na društvenim mrežama, slijedi objava nečije uspomene na neki lijepi događaj ili koncert, zatim je tu objava napadanja i privođenja učiteljice, objava o nekom bandu, objava nekog događanja ili svirke uz obveznu napomenu o potrebi imanja diskriminirajućih covid potvrda ili testiranja prije ulaska na spomenuto događanje, pa netko objavi neki smiješan meme, oni su nezaobilazni, bez njih skrolanje ne može proći… No, nije nam baš do smijeha i sve nas manje nasmijavaju, jer nas brinu vremena u kojima živimo.   

Dakle skrolajući po mobitelu dobivamo jasnu sliku našeg doba, spoj svega onoga što nas čini ljudima i što nas plaši, ljuti, veseli, tjera u očaj… u svijetu koji nam doslovno nestaje i kao da lagano umire pred našim očima i koji je nažalost još samo sjena svijeta kakvog smo poznavali nekada.

Eto, takvi me osjećaji preplavljuju u sumrak civilizacije. Svjedoci smo svijeta koji nestaje. I, baš zato se moramo zapitati – želimo li doista da zauvijek nestane svijet kakvog smo poznavali i život kakav smo donedavno živjeli ili ćemo svi zajedno učiniti nešto da ovo ludilo prestane?

Podsjećam vas, ne radi se ovdje samo o nama. U pitanju je budućnost naše djece. Zar ćemo im ostaviti ovakav svijet? Nemaju li naša djeca pravo na slobodan život?

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp