Četvrta mjera protiv rasta inflacije je pritisak na HNB da konačno počne provoditi mjere protiv inflacije. Naime, ključni zadatak HNB-a je održavanje stabilnosti cijena. No, nitko ne zna koji je to postotak inflacije koji HNB smatra stabilnošću cijena. Europska središnja banka je prije 20 godina u svome statutu jasno napisala i obvezala se održavati stabilnost cijena, a to znači da na godišnjoj razini neće premašiti 2%. Time je jasno preuzela odgovornost koja je definirana brojkom.
Ispada da HNB brani stabilnost cijena na nepoznatoj razini; može biti 2, 3, 5 ili 10%. Nitko ih ne može prozivati danas kada je službena inflacija 5,5%, jer nigdje nije precizno definirana stopa inflacije nakon koje su odgovorni. Ustvari, možemo ih prozivati i napadati, ali oni nemaju nikakvu odgovornost koju su smišljeno izbjegli definirati u Zakonu o HNB-u. To je ono što godinama govorim; da HNB ima ogromnu autonomiju i nikakvu odgovornost.
Ajmo sada konkretno, pitajući se što bi to HNB mogao i morao napraviti u sferi monetarno-kreditne politike da se djeluje na obuzdavanje inflacije? Oni su morali već prije nekoliko godina destimulativno djelovati na rast kredita stanovništva, preciznije rečeno na smanjivanje tzv. gotovinskih nenamjenskih kredita. Takvi krediti se odobravaju godinama do 300 tisuća kuna, snažno su rasli i sada su dostigli oko 54 milijarde kuna. Klasični stambeni krediti iznose oko 65 milijardi kuna.
Budimo otvoreni, najveći dio gotovinskih nenamjenskih kredita odlazio je na kupnju nekretnina. Kada tome dodamo i državno poticanu stanogradnju onda samo naivac ne može shvatiti zašto su cijene nekretnina u proteklih pet godina porasle u prosjeku 40%. Ako već ne može djelovati na cijene nafte i plina, HNB je mogao i morao djelovati na obujam kreditiranja, posebno na gotovinske nenamjenske kredite čime je pogodovao bankama, jer su kamate na te kredite u ovo vrijeme jeftinog novca skoro lihvarske.
Gradnja stanova u sebi inkorporira stotine materijala, uređaja, radnu snagu, a cijene svega toga su rasle i drugim kanalima u određenoj mjeri utjecale na ukupnu inflaciju. Zato je neodgovorno i smiješno kada guverner HNB-a neki dan kaže da HNB glede inflacije ne može ništa učiniti, adresirajući tako svoju odgovornost na sve druge što su i do sada uredno radili.
Znači, četvrta mjera protiv inflacije je prema HNB-u koji je najvažnija institucija za borbu protiv inflacije. Nije mi poznato da netko mora prisiljavati središnju banku da se bavi onim zbog čega postoji – da se bori protiv rasta inflacije. To je moguće samo u slučaju HNB-a u Hrvatskoj.
