Zašto mediji gube povjerenje?


Mediji mogu upravljati našim razmišljanjem i manipulirati gledateljima, slušateljima i čitateljima. U praksi to čine gotovo svaki dan. Očito je da sami sebi moramo postaviti pitanje imamo li uopće vlastito mišljenje ili je sve uglavnom proizvod medija?

U 20. stoljeću napredni svijet borio se za slobodu medija i slobodu izražavanja. U 21. stoljeću ulazimo u proces u kojem će se civilno društvo morati suprotstaviti zlouporabi te slobode, a time i svojevrsnom medijskom nasilju, koje proizlazi iz izvitoperena stava prema informiranosti i u odnosu prema interesu javnosti. Stoga stalno preispitivanje ponašanja čimbenika u društvu i objavljivanje kritike toga ponašanja (bez kritizerstva) stvara potrebnu kritičnu masu u javnosti koja pokreće događaje i utječe na sankcije. To je, zapravo, nezamjenljiva uloga medija i novinara. Naime, politički pluralizam dio je demokratskog društva, zasnovan na parlamentarnoj demokraciji.

Strukturiranje političke javne sfere ovisi, prije svega, o dijalektici odnosa između države (javne vlasti) i (civilnog) društva. Država, politika i gospodarstvo pritom su ključna tematika za političku javnu sferu, ali su istodobno i ključni konkurenti. Na novinarima, odnosno masovnim medijima, koji postaju javna pozornica ukupne društvene komunikacije, zadaća je da političke, društvene, gospodarske i sve druge probleme, konflikte i inicijative pokušaju učiniti transparentnima. Aktualna, javna, opće razumljiva novinarska priča, pripremljena neovisno o raznim pritiscima, dakle napravljena u interesu javnosti, a ne onih o kojima se izvještava, srž su i bit novinarstva. Angažiranim, poštenim novinarskim pristupom može svatko od nas dati koristan doprinos tim novim društvenim kretanjima.

Mediji, naime, mogu upravljati našim razmišljanjem i manipulirati gledateljima, slušateljima i čitateljima. U praksi to čine gotovo svaki dan. Očito je da sami sebi moramo postaviti pitanje imamo li uopće vlastito mišljenje ili je sve uglavnom proizvod medija. Pritom nije uvijek važno jesu li vijesti koje mediji prenose aktualne, nego se moramo sve više pozabaviti pitanjem jesu li istinite. Privlače li naše zanimanje samo nasilje, tuđa krv i nevolja ili imamo i neke druge interese koje želimo zadovoljiti u medijima?

Kao digitalni urednik Svjetske službe BBC-ja Dmitry Shishkin pratio je istraživanje i implementaciju modela potreba korisnika. Sada, u ulozi savjetnika, proučava model i kako ga primijeniti u redakcijama. Shishkin je vodio jednu od sesija u Cultural Change Ignitation Programu za pokretanje kulturnih promjena, novinarskom projektu koji su WAN-lFRA i Facebook održali od listopada 2020. do siječnja 2021, a sudjelovalo je trideset rukovoditelja iz petnaest medija u Argentini, Brazilu, Kolumbiji i Meksiku.

Svjetska služba BBC-ja od 2016. do 2018. pitala je svoje korisnike što žele od vijesti, zašto konzumiraju vijesti i što im vijesti znače. Na temelju rezultata, BBC je napravio promjene u razvoju proizvoda i dokazao da se broj korisnika i njihov angažman povećava kada se vijesti drukčije pokrivaju, kada redakcije isporučuju proizvode na temelju potreba publike.

Što korisnici žele od vijesti?

BBC je obradio odgovore korisnika i otkrio da se potrebe osoba koje konzumiraju vijesti mogu grupirati u šest kategorija.

Ažuriraj me. Korisnici vijesti žele znati što se događa u njihovoj zajednici, njihovoj zemlji i svijetu. Tu potrebu naširoko zadovoljavaju mediji. Korisnici lako i obilno pronalaze informacije.

Neka me drži u trendu. Poznavanje trendova, o čemu drugi ljudi raspravljaju u medijima, također je ključna potreba publike.

Daj mi perspektivu. Prilikom obrade kontroverznih tema, mišljenja ili alternativne analize, pa čak i kontrapunkti na tu temu omogućuju korisnicima da formiraju vlastita stajališta.

Obrazuj me. Mediji uzimaju znanje zdravo za gotovo i to ih udaljava od njihove publike. Ljudi se plaše angažiranja s medijima jer možda ne razumiju neke riječi ili pozadinu određene priče. Stoga dijelovi koji jasno objašnjavaju temu stvaraju vrlo vjernu publiku.

Preusmjeri me. Ljudima je dosadilo stalno slušati loše vijesti. Stoga je uravnotežen jelovnik bitan, dodaje humor i zabavu.

Nadahni me. Priče koje griju srce, priče ljudi koji rade nevjerojatne stvari, priče osoba koje ustraju unatoč patnji. To su priče koje dodiruju publiku, koje ju pokreću.

„Postoji neusklađenost između onoga što publika želi od digitalnog (informacije, da, ali i razumijevanje, inspiracija, korisnost, diverzija) i onoga što mediji pružaju“, kaže Shishkin. Korisnici trebaju redakcije usmjerene na modele za proizvodnju sadržaja s drukčijim fokusom.

Manipulacija je dio svakodnevnog života i kao takva prisutna je i u medijima. Od prikrivenog oglašavanja, nametanja određenih vijesti, prikazivanja događaja iz samo jednog kuta – samo su neki od načina manipulacije u medijima. Mediji, primjerice, nameću i stvaraju lažne ideale ljepote koji mogu utjecati na medijske korisnike koji uz medije provode gotovo svaki dan. U današnjem modernom svijetu, u kojem se tehnologija razvija iz dana u dan, najveći utjecaj na djecu, ali i na odrasle, imaju novi mediji i društvene mreže. Internetski mediji i društvene mreže postali su novi izvori informacija. Utjecaj dnevnih tiskanih medija postupno opada. Dnevni tisak, koliko god nam to teško pada, danas ima sve manji utjecaj na javno mnijenje.

Neosporno se utvrdilo da javnost najviše informacija iz svog društvenog habitusa dobiva putem medija, a i u slučajevima kad te informacije pristižu iz interpersonalnih mreža one opet dolaze iz medija. Na taj način javnost spoznaje svoju okolinu, a te spoznaje u mnogome ovise o interpretaciji zbilje koju su ponudili novinari i mediji.

U dosadašnjoj medijskoj praksi zapaženo je nastojanje da se traga za informacijama koje će u javnosti izazvati reakciju. Tako se nerijetko umjesto analitičkog pristupa situaciji i njezinoj prezentaciji u skladu s temeljnim profesionalnim novinarskim standardima koje profesor novinarstva Stjepan Malović navodi kao istinitost, poštenje, točnost, uravnoteženost i nepristranost češće utječe, osim kraćeg opisa okolnosti događaja, traganju za mogućim krivcima, pri čemu se dominantno postavlja potreba utvrđivanja odgovornosti.

Na taj način mediji ne samo što ne postupaju profesionalno nego u skladu sa sve izraženijim tržišnim kriterijima ciljaju na atraktivnost, pri čemu često i prejudiciraju eventualne sudske postupke, a katkad, svjesno ili nesvjesno, otežavaju rad istražnih organa. U fokusu im dakle nije nužno informacija koja je javnosti potrebna za bolju orijentaciju u novonastaloj situaciji, nego se, vođeni tržišnim kriterijima, usmjeravaju na atraktivno i senzacionalno preslagivanje informacija, kao i konačno oblikovanje medijskih objava, koje će zacijelo potaknuti zanimanje javnosti.

„Bankrot informacija“

Postotna vrijednost koja mjeri količinu povjerenja koju javnost daje u različite subjekte, kao što su nevladine organizacije, poduzeća ili vlade, poznata je kao Edelmanov rezultat barometra povjerenja. Ova ocjena u biti naglašava koliko je javnost za ili protiv određenog subjekta.

Izvršni direktor Edelman Trust Indexa Richard Edelman naglašava: „Općenito, podaci pokazuju da ljudi nemaju povjerenja u informacije koje im daju iz većine izvora.“ Svi su glasnogovornici izgubili kredibilitet, od akademskih stručnjaka preko financijskih analitičara do poduzetnika, redovitih zaposlenika, pa čak i ljudi poput njih samih. Postotak ljudi koji su izjavili da vjeruju nacionalnim zdravstvenim vlastima i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji da čine ono što je ispravno smanjio se. Pedeset i sedam posto ljudi reklo je da misli da ih vladini čelnici namjerno pokušavaju zavesti, a 56 posto reklo je da to čine i poslovni čelnici. Pedeset i devet posto ljudi odgovorilo je da novinari i novine namjerno zavode ljude objavljujući stvari za koje znaju da su lažne. Edelman čak govori o „bankrotu informacija“. Pedeset i devet posto ljudi reklo je da se većina novinskih organizacija više brine za podupiranje ideologije ili političkog stava nego za informiranje javnosti, dok 61 posto kaže da mediji ne uspijevaju biti objektivni i nestranački.

U izvješću za 2022. stanje se pogoršava. Još prije  dvije godine vlada je bila institucija s najvećim povjerenjem s ocjenom 65 na indeksu; 2022. rezultat je pao u sivu zonu na samo 52 – što je još jedan bod manje u odnosu na rezultat 2021. Iako mediji izvorno nisu dobro stajali na indeksu povjerenja, 2022. njihov je rezultat bio samo 50 bodova.

Izgledi dviju institucija nisu baš dobri, a 48 posto ispitanika slaže se sa stajalištem da je vlada djelovala kao sila podjela u društvu. Isto mišljenje odnosi se i na medije, 46 posto ispitanika je za tu ideju. Zanimljivo je da na značenju dobivaju nevladine organizacije.

Najgore pogođeni sektori u scenariju vijesti vrijednih povjerenja su platforme društvenih mreža, s najnižim postotkom povjerenja od 37, odnosno 43 posto. Kao izvori informacija i najnovijih vijesti, moraju raditi na izgradnji povjerenja. Međutim, najalarmantnija statistika pojavila se kao zabrinutost ljudi da se lažne vijesti koriste kao oružje. Čak 76 posto ispitanika vjeruje da je to istina; iznenađujuće, među 27 proučavanih svjetskih zemalja, 13 ih je zabilježilo najviši nivo u povijesti. Španjolci imaju najmanje povjerenja, a 84 posto njih vjeruje da su lažne vijesti oružje.

Uzrok tog paradoksa može se pronaći u strahu ljudi zbog budućnosti i njihove uloge u njoj, što je poziv na budnicu za naše institucije da prihvate nov način učinkovite izgradnje povjerenja: uravnoteženje kompetencije s etičkim ponašanjem. Nepovjerenje je potaknuto sve većim osjećajem nepravde i nepravednosti u sustavu. Percepcija je da institucije sve više služe interesima nekolicine nad svima. Duboko su utemeljeni strahovi o budućnosti. Konkretno, pretežan broj zaposlenika kaže da se boji da će izgubiti posao, pripisujući taj strah posustaloj ekonomiji, prijetnji recesije, nedostatku vještina, jeftinijim stranim konkurentima, imigrantima koji će raditi za manje, automatizaciji ili premještanju poslova u druge zemlje. 

Uz klimatske promjene i zdravstvenu sigurnost, drugi glavni strahovi s kojima se javnost suočava 2022. su gubitak posla (85 posto ispitanika zabrinuto je zbog toga), kibernetički kriminal (71 posto), gubitak slobode kao građanina (65 posto) i diskriminacija (57 posto). Ti su pokazatelji obeshrabrujući, s obzirom na to da je gospodarstvo na putu oporavka.

Suprotstavljena stajališta

I dok Edelmanov barometar povjerenja već godinama upućuje da se u većine ljudi gubi povjerenje u četiri institucije – vlade, tvrtke, nevladine organizacije i medije – veliko godišnje istraživanje Instituta Reuters sa Sveučilišta Oxford odaje potpuno drukčiju sliku. Prema tom istraživanju, ukupno povjerenje čitatelja u medije u Hrvatskoj značajno je poraslo, za šest posto u odnosu na godinu prije, a kao glavni razlog za porast povjerenja navodi se pandemija COVID-19 koja je rezultirala time da su postali ovisniji o medijima.

Prema istraživanju Instituta Reuters, čitatelji se i dalje najviše informiraju putem online medija, no postotak takvih je od 2017. do 2021. pao s 91 na 88 posto. U istom razdoblju postotak onih koji se informiraju putem TV-a pao je sa 79 na 75 posto, putem društvenih mreža sa 56 na 54 posto, a putem tiskanih medija (novina) sa 43 na 29 posto.

Ljudi danas daju svoje povjerenje na osnovi dva različita svojstva: kompetentnosti (ispunjavanje obećanja) i etičnog ponašanja (ispravan rad na poboljšanju društva). Ovogodišnji Barometar povjerenja Edelman Trust Indexa otkriva da se ni jedna od četiri institucije ne smatra i kompetentnom i etičnom. Vlade i medije doživljavaju i nesposobnima i neetičnima. Reuterovo izvješće je suprotno. I ta dva relevantna primjera dokazuju da živimo u svijetu gdje postoji mnoštvo informacija, ali je običan građanin sve manje istinski informiran.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp