Jedna od najpokvarenijih manipulacija Faktografa je nazivanje medija rubnima kako bi od njih odbili oglašivače


Ovih se dana poduzetnik i investitor Nenad Bakić, očito ogorčen na postupanje notornog Faktografa, osvrnuo na jednu od, kako je napisao „skandaloznijih obmana manipulatora Faktografa.“ Možete ih tužiti, napisao je Nenad Bakić na svom Facebook profilu, svjestan da se iz dana u dan povećava broj ljudi koji bi doista mogao tužiti tu organizaciju ili što su oni već, zbog njihova otvorenog klevetanja i vrijeđanja ljudi i lobiranja protiv njih. Po ogorčenom tonu kojim odiše njegov napis, lako je zaključiti da Faktograf sprječava vidljivost njegovih objava, kao i objava Gordana Lauca, a i mi sami iz osobnog iskustva znamo na što su sve spremni djelatnici Faktografa.

Oni čine ono za što su plaćeni, čine ljudima zlo, otvoreno ih sprječavajući u njihovu normalnom poslovanju, dok njima novac doslovno pada s neba. Samo ljudi koji su na svojoj koži osjetili svu njihovu opakost znaju što to oni sve čine i koje sve ovlasti imaju. Dakle, malo je reći da je to nevjerojatno. Njihovo provaljivanje u Facebook profile ljudi spada u područje cyber kriminala, a to redovito čine s raznih adresa, kako bi tim ljudima Facebook potom zaključao račune, a nakon svakog otključavanja onemogućen si u bilo čemu na Facebooku. Zamagljuju objave, zamračuju stranice, zamračuju vidljivost grupa, onemogućavaju vidljivost podijeljenih sadržaja, sprječavaju ljude u korištenju raznih opcija na Facebooku, i tako bliže, i tako dalje. O onim njihovim smiješnim naljepnicama da i ne govorimo. Te naljepnice su danas ljudima najbolji putokaz ka istini, kako su mnogi napisali u svojim komentarima. Marljivo se trude ugasiti svaki slobodan glas koji nije zarobljenik sustava, što u prijevodu znači da nije u skladu s mainstreamom.

To je njihova taktika iscrpljivanja, mučenja, iživljavanja, virtualnog ubijanja ljudi. Kada se prosječni ljudi uzrujavaju zbog njihova mračnog djelovanja na društvenim mrežama, kako je tek ljudima koji vode medije i kojima čine ogromnu štetu u poslovanju svojim jalovim i klevetničkim napisima i komentarima te svojim smanjivanjem dosega objava s medija na koje su se okomili. Ne znaju da na taj način postižu suprotan učinak. Ne demotiviraju nas, već naprotiv – motiviraju nas da nastavimo dalje sa svojim radom, makar i volonterski.

Njima je bitno da odbiju oglašivače od svih onih medija koje tendenciozno nazivaju ‘rubnima’, kako bi im nalijepili tu naljepnicu, tu etiketu. Time iskazuju svu svoju zlobu. No, ono što me zanima je – kakve su to njihove kvalifikacije i reference? Koji su to uopće ljudi? Neka se predstave javnosti i pohvale svojim dostignućima. Koje su škole ti ljudi završili? Što su u životu ti ljudi do sada radili? Otkud su izronili? Tko ih je zaposlio, preporučio i za njih garantirao? Jesu li možda vjerodostojni? Jesu li pravedni? Kako to sa sigurnošću netko može znati? Što su radili i tko su bili njihovi roditelji? To je također vrlo bitno pitanje, jer svi znamo da su brojni umreženici bivše države brže – bolje umrežili (čitaj: uhljebili) svoje potomke u ovoj novoj. Bilo bi to zanimljivo znati. Ali, tko bi se time bavio, dan prođe za čas i naš život ide.

Taj čovjek po imenu Petar Vidov navodno je završio samo srednju školu. Ne pada mi na pamet vrijeđati nekoga zato što nema završen fakultet, ali ipak, za takvu poziciju bi netko trebao biti visoko obrazovan i stručan te nadasve odgovoran, zar ne? Ako je tome tako – ako se radi o nekom neobrazovanom čovjeku, tada sve te činjenice i konteksti kojima se bavi taj nisko kvalificirani čovjek nemaju nikakvu težinu. Ako je tome tako, doista ne znam otkud mu hrabrosti nastupati kao neki autoritet koji će narodu reći što je istina, a što ne. Tko je taj čovjek? Vlasnik istine? Ili plaćeni cenzor? Pa to onda može biti bilo tko. Možemo otići u obližnji kafić i pozvati bilo kojeg gosta da radi taj posao, bez da ga pitamo za kvalifikacije, ili još bolje u obližnji pješčanik u kojemu se djeca igraju i bilo koje dijete zaposliti kao factcheckera prije nego što uopće upiše školu. Presmiješno. Ovo je ironija, naravno, jer djeca su premala za rad. No, imamo se pravo i našaliti. Neka cenzori napišu da nije istina da smo se šalili, jer oni bolje od svih znaju što je netko mislio kada je nešto napisao. Oni znaju da je sve što napisano zapravo insinuiranje i aludiranje na nešto. Otkrivaju Ameriku, svaki mjesec po malo (čitaj: puno). Neka samo nastave s tim otkrivanjem. Otkrivanje Amerike je danas vrlo unosan posao.

Čudnih li vremena u kojima se ovakvim likovima daju ovlasti da se iživljavaju na ljudima i na taj način na sebe navlače toliku količinu negativne energije koja im se neminovno vraća. Jer kada drugima činiš zlo, činiš zlo sebi, pa to je jasno kao dan. Sve to što čine drugim ljudima jednoga će dana doći njima na naplatu i vratit će im se na ovaj ili onaj način. Uzalud uživaju u novcima koji im pristižu. Jednoga će im dana svaki taj dolar prisjesti, jer su druge ljude spriječili da normalno žive i rade. Ne možeš drugome činiti zlo i sebi željeti dobro. To ne ide.

Ne znam otkud tim cenzorima ideja da imaju pravo na sreću, a redovito čine druge ljude nesretnima jer su za to plaćeni od strane onih koji na sva usta pričaju o nekakvoj ‘slobodi govora’. Tko još vjeruje u te laži i obmane javnosti? To je ta sloboda govora – zamračena, okovana za dno, sloboda u okovima, u zatvorskim okovima, zamagljena, ušutkana, zarobljena, izbrisana, blokirana, etiketirana kao neistina ili laž, to je sloboda govora? Izraz lica Marka Zuckerberga svaki put kad mu se s vrha piramide naredi neka nova cenzura? Vjerojatno tada  izgleda kao da je upravo progutao knedlu, jer je svjestan da će sa svakom novom cenzurom izgubiti novu količinu korisnika. To je sloboda govora? Cenzura je sloboda govora? Koje činjenice? O čemu oni pričaju? Kakav kontekst im treba? Kontekst kao sam pojam je viša matematika za njih. Ali, eto, valjda vole tu riječ. Svidjela im se. Ima vremena. Naučit će s vremenom što je to. Ili neće. Jer su ih dolari razmazili, pa su vjerojatno prestali s daljnjim radom na sebi i obrazovanjem i opustili se.

Tim će cenzorima zlo pokucati na vrata kada se budu najmanje nadali, a kada dođe taj dan, neka se prisjete tada svih blokiranja, zamračivanja, vrijeđanja ljudi, lobiranja protiv nečijeg poslovanja, provaljivanja u račune, smanjivanja dosega, zamagljivanja stranica i svega ostalog, svih mogućih pakosti što su ih neutemeljeno i bez ikakva povoda činili drugim ljudima koji im nisu ništa nažao učinili, niti su ih poznavali, niti su znali kako ti ljudi žive, niti kakve sve probleme možda imaju, a nema tko ih danas nema. Samo neka nastave. Svi vi, dragi prijatelji i kolege koji ste kao i mi njihove žrtve, znajte – zlo će im se vratiti, ne brinite. I, nemojte se previše zbog njih uzrujavati i davati im na taj način svoju energiju, energiju svoga života. Pravda je spora, ali dostižna. Nisu vrijedni naše energije. Treba reći javnosti što rade, da se zna, ali ne treba na njih trošiti toliko vrijednu životnu energiju. Nisu je vrijedni.

Oni su najobičniji plaćeni cenzori koji su već tolikim ljudima nanijeli štetu u njihovu životu i poslovanju da je to užas jedan. Ne znam tko ih je izmislio. To se samo tako kaže. Jer, zna se tko. Nažalost. A, tko bi drugi želio da živimo u strogo cenzuriranom medijskom prostoru? Nećemo sad i mi otkrivati Ameriku. Kako je ono bilo rečeno – Imamo Hrvatsku?  Upitajmo se  – tko je to ima? Imamo zarobljenu Hrvatsku u mreži stranog kapitala, korporacija i svjetskih i europskih integracija koje diktiraju i nadziru svaki naš korak. Sada bi neki čovjek bez dlake na jeziku trebao uskočiti u kadar, pardon tekst i reći što mi od te Hrvatske imamo… Ali, kao da je i uskočio, jer svi znamo kako nam je. Živjela cenzura! To bismo valjda trebali uzvikivati kako bi vladajući bili sretni. No, nećemo ići tako daleko. To bi bilo ipak malo previše. Čak i za ironiju. 

Nenad Bakić

No, za kraj, evo što je na svom Facebook profilu napisao Nenad Bakić, čovjek koji svojim dobronamjernim upozorenjima želi javnosti ukazati na nepravilnosti ovog društva:

Smrtonosne obmane manipulatora s Faktografa, možete ih tužiti”

Jedna od skandaloznijih obmana Faktografa. Tada je već svatko s IQ > 70 mogao znati, da se potrudio razmišljati, da i cijepljeni šire zarazu. Ali ne i drski manipulator Pero Vidov koji se, iako ima samo srednju školu nametljivo prezentira kao glavni epidemiolog Facebooka za Hrvatsku, iako je epidemiologija matematička disciplina, a Peri matematika očito jako loše ide.

Što kao i što je 2+2=4 znači da dopuštenje osoblju i pacijentima da ulaze u bolnice bez testa znači da unose virus u bolnicu (mnogostruko više nego testirani necijepljeni).

Dakle, tvrdnje Gordana Lauca i mene bile su 100% točne. Faktograf je te naše tvrdnje proglasio lažnima, smanjio im doseg, klevetao nas – i time spriječio da kritične i točne informacije dođu do građana.

Da li naš Pero baš nema sreće u razmišljanju ili ima neke razloge da ovako brutalno manipulira, razmislite sami. U svakom slučaju užasno i jako protivno načelima factcheckinga koje je potpisao.

Ako vam je netko umro u bolnici jer je ondje pokupio Covid i ako imate namjeru tužiti bolnicu, pridodajte i Faktograf. Bogati i moćni Faktograf ima jako puno novca i za sve (ovakve ili onakve) tužbe će moći platiti odštete. Ne zaboravite: oni samo glume novinare, zapravo su cenzori i tužbe protiv ovih uhljeba nisu ‘ograničavanje slobode govora’, nego upravo suprotno.

P.S. Inače jedna od uobičajenih manipulacija ekstremnih ljevičara s Faktografa je uporno nazivanje raznih medija ‘rubnima’. Tako ih pokušavaju brandirati da odbiju oglašivače od njih.“

Ta njihova bahatost s kojom si dozvoljavaju nazivati portale rubnima je neviđena. Uz sve ostalo, još i to, da se dodatno osiguraju da nitko tim medijima neće dati ni kune. Znači – spriječavaju ljudima vidljivost objava, pa ih onda još i javno kleveću. Predivno, zar ne?

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp