Akademik Krešimir Pavelić: Jesu li cjepiva protiv Covida-19 sigurna? Zašto još uvijek moramo o tome progovarati?

Akademik Krešimir Pavelić: Jesu li cjepiva protiv Covida-19 sigurna? Zašto još uvijek moramo o tome progovarati?

Kad već mislimo da je o (ne)sigurnosti cjepiva sve rečeno, svakim danom se pojavljuju nove informacije. O negativnim učincima tzv. genskih, osobito mRNA cjepiva protiv Covida 19 dosta sam raspravljao, a činio sam to odmah, na samom početku cijepljenja. Nemam sada namjeru ponavljati brojne štetne učinke tog pripravka opserviranih kod mnogih ljudi. S obzirom da nije provjeravan točan sastav cjepiva u Hrvatskoj niti u većini (ako ne i u svim zemljama) EU mi zapravo ne znamo što je tko dobio. To itekako ima smisla propitivati ako se uzme u obzir podatak da je u opticaju genskih konstrukata koji su korišteni kao COVID-19 cjepiva jako puno tzv. šarži ili lotova. Govori se čak o visokorizičnim i niskorizičnim šaržama.

Za nadati se samo da hrvatske i EU zdravstvene vlasti više nikada neće čitavu populaciju izložiti proizvodu za koji se ne zna što sadrži (već se vjeruje deklaraciji proizvođača i potvrđuju deklarirani sastojci ako se uopće potvrđuju). Tragična je činjenica da većina populacije koja prati isključivo središnje medije dobiva samo dio informacija.

Već sam rekao gensko cjepivo protiv COVID-19 uzdrmalo je čitav koncept cijepljenja, a ljudi su postali sumnjičavi na cijepljenje općenito ali i na medicinu. Drugim riječima sada se i u nekim zemljama EU i u SAD propituje i sigurnost ostalih cjepiva, prije svega njihov sastav i učinkovitost. Dakle, pitanje koje bi trebalo postaviti prije nego što se primi bilo koje cjepivo je da li je to cjepivo sigurno po zdravlje primatelja? Dvostruko slijepa randomizirana ispitivanja gotovo se u pravilu ne pokreću za cjepiva na milijunima ljudi pa je jedini način na koji možemo saznati ove informacije prikupljanje podataka u fazi nakon stavljanja na tržište proučavanjem podataka o cjepivima ljudi koji su umrli i analizom tih podataka. Stvar je vrlo jednostavna. Potrebno je spojiti podatke o smrtnim slučajevima i podatke o cjepivima (tako da postoje  podatci o cijepljenju kao i podatci o smrtnim slučajevima, dakle dob, spol, datum smrti te datumi i vrste za svako cijepljenje). Također, na umu valja imati činjenicu da se mnoga zdravstvena stanja uopće ne unose u sustav na način da se povezuju s cjepivom jer se događaju kasnije a liječnici nemaju pojam ‘integrirane medicine’ kojom bi mogli utvrditi stvarne uzroke određenih patoloških stanja, uglavnom su trenirani prepoznati simptome i povezati ih s postojećim vrstama dijagnoza. Uzrocima se uglavnom ne bave.

U tom kontekstu, iz američkog neovisnog tiska doznajemo primjerice, da smo posljednjih 200 godina pretpostavljali da su cjepiva sigurna jer se nitko nije potrudio to na ispravan način provjeriti. Štoviše, nitko u rukovodećoj medicinskoj zajednici u SAD-u, nije zahtijevao da provede ili vidi ovakvu vrste analize. Ljudi bi trebali biti vrlo neodlučni oko cjepiva jer zdravstvene vlasti jednostavno nikada nisu dostavile podatke koji pokazuju da su cjepiva stvarno sigurna, a niti su nedvojbeno dokazala učinkovitost. Zdravstvenim vlastima treba oduzeti ovlasti za hitne slučajeve jer su ih zloupotrijebili zahtijevajući karantene, maskiranje i cijepljenje protiv COVID-19 a da nisu uopće provjerili uzrok/uzroke bolesti, sastav tzv. cjepiva kao niti njihovu svrsishodnost i učinkovitost. Jeste li primjerice čuli na glavnoj TV da su zdravstvene vlasti rekle: “Nećemo provoditi masovna cijepljenja dok ne objavimo podatke o sastavu i sigurnosti tako da ih svi vide”? Ili primjerice „početi ćemo s cjepljenjem rizičnih skupina i kontinuirano evaluirati sigurnost i učinkovitost cjepiva“. Ili primjerice „Evaluirati ćemo i terapijske mogućnosti pomoći pacijentima dijagnosticiranih kao COVID-19 pacijenata kako ne bi morali provoditi restriktivne mjere po društvo“. U tekstu Steve Kirsch-a, stoji kako CDC mora pokazati podatke prije nego što možemo odgovoriti na pitanje “Je li cjepivo sigurno?”. Zdravstvene vlasti, navodi se, trebale bi uvjeravati ljude podacima, a ne prisilom (Steve Kirsch’s newsletter stevekirsch@substack.com „is it safe?“).

No vratimo se genskom „cjepivu“.  Dovoljno je samo pogledati neke od nasumično odabranih objavljenih napisa u američkom nezavisnom tisku o nepovoljnim učincima genskih „cjepiva“. Svi su oni obilato potkrijepljeni znanstvenim dokazima. Takvih izvješća ima tisuće i neću ih elaborirati. Ako želite detalje imate poveznice. Prije no što obradim bit ove teme, spominjem samo neke:

Nekoliko je razloga zbog čega genski konstrukt, npr. mRNA platforma može biti nesigurna. Svi ti podaci potkrijepljeni su obilno znanstvenom literaturom. Prije nego što su genska COVID-19 “cjepiva” dana javnosti, nije bilo javno dostupnog znanstvenog dokaza da su sigurna, otkriva nova studija. To ne znači da proizvođači takvih tzv. cjepiva nisu znali što se s genskim konstruktima događa u tijelu. Zašto to nije predočeno javnosti i zašto regulatorne agencije to nisu zatražile od proizvođača? Mislim da je odgovor jasan. Cilj nije bio cijepljenje već nešto drugo….

Odbor za zdravlje i znanost Svjetskog vijeća za zdravlje (“WCH”) nedavno je objavio rad o potencijalnim štetnostima mRNA platforme koja se koristi u “cjepivima” protiv COVID-19. Autori rada otkrili su da je mRNA platforma fundamentalno neprikladna za upotrebu i nikada nije dokazano da je sigurna za bilo koje “cjepivo”.   The novelty of the mRNA viral vaccines and the potential harms: A scoping review”. Članak je objavljen je u Multidisciplinary Scientific Journal 17. travnja 2023. Autori ističu da su napravili ovaj rad jer su željeli vidjeti koja su istraživanja provedena kako bi se pokazala sigurnost ove vrlo neobične platforme ‘cjepiva’ prije njegove korisnosti i masovne primjene s ciljem sprječavanja infekcije i prijenosa COVID-19. ” Prema riječima eminentnog australskog imunologa i profesora emeritusa Roberta Clancyja, „Ovo je jedan od najvažnijih radova napisanih u kontekstu COVID-19 ere.“

Koja je baza dokaza koja podupire korištenje ove, u najmanju ruke neobične tehnologije za svrhu cijepljenja, i koje potencijalne štete mogu biti povezane s njom? Kako bi odgovorili na ovo pitanje, istraživači su pogledali što je objavljeno u znanstvenoj literaturi. U radu su prikupljena i procijenjena temeljna istraživanja koja su dovela do lansiranja ove nove tehnologije. Prema saznanjima istraživača, to je prvi pregled takve vrste. Prije svega otkrili su da nije bilo dokaza prije globalne primjene koji bi upućivali na to da bi ‘cjepiva’ protiv COVID-19 razvijena pomoću mRNA platforme bila sigurna”. (Before mRNA covid “vaccines” were given to the public there was NO scientific proof they were safe, a new study finds).

Podaci su šokantni. Iako su nedavno objavljeni u znanstvenoj literaturi, nažalost nisu doprli do velikog broja ljudi  jer su ih središnji mediji zatajili (to ne može biti slučajno!). Da se to što su autori napisali na temelju provjere znanstvenih podataka odranije dalo u javni opticaj, štete koje su ljudi pretrpjeli bile bi znatno manje. Autori su identificirali nekoliko razloga zašto mRNA platforma može biti nesigurna, od kojih spominjemo samo neke:

  • Dio ljudi alergičan je na polietilen glikol (“PEG”). Platforma mRNA ali i drugih genskih konstrukata dolazi do stanica uglavnom uz pomoć tzv. nosača – lipidnih nanočestica koje sadrže PEG kako bi izbjegle urođeni imunološki sustav tijela. Ne samo da je to opasnost za ljude koji su alergični na PEG, već također može uzrokovati upalni ili alergijski odgovor uz ponovljene injekcije.
  • mRNA, ali i drugi genski konstrukti, koriste sustav stanice domaćina za proizvodnju proteina i ovaj protein također može generirati odgovor protutijela, koji može biti povezan s upalom, zgrušavanjem ili autoimunošću. Potonje se događa ako tijelo prepozna svoje vlastite proteine kao strane, zbog sličnosti sa stranim proteinima koje proizvode stanice inducirane mRNA, te ih također napada.

Cjepiva protiv koronavirusa nikad se nisu pokazala dovoljno sigurnima da bi se mogla koristiti izvan kliničkih ispitivanja. Autori su identificirali 10 malih istraživanja raznih drugih cjepiva protiv koronavirusa na ljudima, ali sva su bila u ranim fazama (I. ili II. faza) testiranja. Za nijednu nije dokazano da djeluje, niti su imali podatke o sigurnosti nakon nekoliko tjedana. Štoviše, Istraživanja cjepiva protiv koronavirusa na životinjama pokazala su visoku razinu ozbiljnih nuspojava i često nisu uspjela stvoriti imunitet. Ovo je toliko čvrsto znanstveno utemeljeno da se možemo zapitati odakle je u javnost došla krilatica ‘Vjeruj u znanost – Trust the science“ kada se odvijalo upravo suprotno, tj. u medijima i politički promoviralo se upravo sve što nema veze sa znanošću!!!!

RNA genske platforme koje su prije COVID-19 isprobane za primjene ne-covid “cjepiva”, kao što su virusi bjesnoće, gripe i zika virus, imaju malo objavljenih i provjerljivih podataka o sigurnosti. Podaci koji su dostupni ukazuju na vrlo visoke stope ozbiljnih nuspojava. Naime, što se tiče RNA “cjepiva”, ukupni dokazi o korištenju mRNA platforme u svrhu cijepljenja iz studija na ljudima uključivali su samo 285 ljudi prije ispitivanja “cjepiva” protiv covida-19. Prije nego što date ili uzmete potpuno novi lijek koji koristi neobičnu ili nepoznatu tehnologiju, razumno je zapitati se: “Koja je baza dokaza koja podupire korištenje ove neobične tehnologije i koje potencijalne štete mogu biti povezane s njom?” Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, pogledali smo što je objavljeno u znanstvenoj literaturi. Ukratko, nije bilo dokaza prije globalne primjene koji bi sugerirali da bi “cjepiva” protiv COVID-19 razvijena pomoću mRNA platforme bila sigurna.

Sve ovo ukazuje na  hitnu potrebu za pristupom i istragom neovisnih znanstvenika o podacima ispitivanja Covid-19, podacima o farmakovigilanciji i nepravilnim regulatornim procesima diljem svijeta koji su doveli do užurbanog odobrenja hitne uporabe novih “cjepiva” ” temeljeno na vrlo eksperimentalnoj i neprovjerenoj platformi. Da se s tim opasnim injekcijama treba prestati, podrazumijeva se.

Pitam se: Što glavni promicatelji ne-znanstvenog pristupa još rade na funkcijama i štoviše obraćaju se javnosti? Je li njihovo mišljenje uopće više ima ikakvu težinu? Zašto kao porezni obveznici plaćamo za agencije i političare koji ne rade svoj posao nego su, vrlo moguće iz neznanja i korupcije, krivo svoju odgovornost interpretirali kao ‘birokratski posao poštivanja procedura“ ili „slušanja šefa“? Imamo li drugačijih mogućnosti? Uvjeren sam da imamo.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp