Kad sam pročitao članak na Croativu o tome kako papa nema pojma zašto je Isus umro na križu, nije da sam bio previše iznenađen i jednostavno sam se, na današnji blagdan Velike Gospe, morao osvrnuti na to. Zamislite, vrhovni poglavar naše Crkve, tzv. sveti otac, nema pojma zašto je Bog dopustio da se Njegov Sin razapne??? Pa to je… ne znam što reći, glupost, blasfemija, svetogrđe, uvreda prema Bogu, služenje lažnom bogu… ili sve zajedno?

I to od onoga koji je voljom Duha Svetoga izabran za papu.

Postavlja se pitanje je li i kako to da je Duh Sveti pogriješio s papom Franjom? Nije Duh Sveti pogriješio, ja bih rekao da smo dobili ono što smo zaslužili. Ništa se ne dešava bez Božijeg dopuštenja, pa niti sotona ništa ne može napraviti ako mu nije dopušteno od Boga. A svi smo svjedoci grijeha i pokvarenosti modernog društva, te smjera i trendova današnjeg novonormalnog.

Uglavnom, još prvi put kad sam vidio novog papu Bergoglia na TV ekranu nije mi dobro sjeo, njegova skromnost i dobrohotnost su mi djelovale neiskreno i izvještačeno, i prva misao mi je bila da je ovaj papa obični glumac u ulozi pape.

Zbog svoje naravi, što na umu to na drumu, odmah sam došao u sukob s nekim svojim prijateljima kojima se dojmila ta njegova gluma. Skoro su svi u njemu vidjeli skromnost i siromaštvo po uzoru na Sv. Franju, čije je ime uzeo, valjda osim mene i još ponekoga.

Ja sam to gledao na drugi način, papa odbija posvećeni papinski zlatni križ, radije nosi neposvećeni željezni, ne želi spavati u posvećenim papinskim odajama, radije u sporednima manjem luksuznim ali neposvećenima…

Da, neke ljude je to oduševilo, a i mediji su ga uzdizali u visine, skoro da su ga svecem proglasili, i više od toga. A meni je sve to bio signal da sam vrlo vjerojatno u pravu. Ono, kad te hvali RTL, NOVA, Jutarnji, Večernji… i posebno Index, zvoni na uzbunu do neba. Koga oni hvale, taj meni ne može biti dobar.

Skromnost je dobra vrlina ako je iskrena. Ali, kako me osjećaj skoro pa nikada ne vara, malo po malo svi moji prijatelji su počeli priznavati kako sam možda ipak bio u pravu. Pachamama, „I Isus bi se cijepio…“, podrška LGBTQ pokretu, njemački sinodalni put na koji nije reagirao, usporedba velikih obitelji sa zečevima, podrška WEF-u te Novom svjetskom poretku i transhumanizmu…

Sve to se još nekako moglo podvesti pod njegov južnoamerički temperament, porijeklo i nesnalaženje, izgubljenost u novoj ulozi…, ali reći kako nemaš pojma zašto je Isus morao umrijeti na križu??? Ajme, i to je Petrov nasljednik na čelu Kristove Crkve?

Da Isus nije umro na križu i treći dan uskrsnuo, a uskrsnuće je ključ, kako bi danas svijet izgledao, bi li uopće postojalo kršćanstvo, bi li prvi kršćani spremno umirali za Krista, što bi napravili oni koji su zbog vjere u Krista bacani lavovima, što bi napravio Sv. Stjepan prvomučnik kada su mu zaprijetili kamenovanjem ako se ne odrekne Krista… Ma tko bi umro za laž, tko bi umro u čast lažnom proroku, lažnom bogu?

I prije Isusa bilo je samozvanih mesija koji su doslovno na isti način živjeli i skončali na križu, pa zašto su oni tek neke usputne crtice u povijesti, zašto oni nisu posijali sjeme? Samo je jedan odgovor, umrli su. Da, umrli su, njihova raspadljiva tijela su ostala u grobu, i s njihovom smrću sve je stalo, učenici su im se vratili svojim uobičajenim životima, ništa se nije desilo, pali su u zaborav.

Vidiš papa, da Isus nije umro na križu, ne bi ni uskrsnuo, njegovi učenici i sljedbenici bi se vratili svojim uobičajenim životima… I nema kršćanstva, nema Katoličke crkve, nema ni tebe kao pape, ali, što je možda i najbitnije, ne bi bilo niti pravednika zahvaljujući kojima ovaj svijet Bog još uvijek nije uništio, kao što je to već prije učinio kad su ljudi odbacili sve Božje zakone i predali se niskim strastima, a pravednika nije mogao naći. Danas postoje pravednici isključivo i samo zahvaljujući vjeri u Isusa Krista i Njegovo uskrsnuće.

Na našu žalost, Katolička crkva, kao najveća i najmoćnija religijska organizacija na svijetu, a i mi vjernici, danas imamo veliki problem, nema dovoljno dobrih i hrabrih svećenika koji nam trebaju biti moralni uzori i duhovna podrška. Malo je njih koji su spremni vlastitim primjerom svjedočiti poniznost i predanje Gospodinu, izabrati Krista i neraspadljivo umjesto čovjeka i raspadljivog, i ne bojati se dolaska pred lice Božje.

Da, a oni prvi požurili uzeti spasonosni pripravak da slučajno ne bi došli pred lice Gospodina, iako bi im to trebao biti životni cilj i poziv. I, što je najgore, puno ljudi su naveli da povjeruju da je cjepivo Božji dar čovjeku, iako čak i sama znanost priznaje da je imunološki sustav najsavršeniji sustav u čitavom svemiru, Božje remek-djelo. I onda ti papa kaže da ne trebaš vjerovati Bogu nego čovjeku jer bi se i Isus cijepio, i da je to čin ljubavi. Pa, vjeruje li on uopće u Boga?

Ali hvala Bogu što imamo i to malo dobrih i hrabrih svećenika koji su spremni reći “Gdje grijeh počinje, moja poslušnost prestaje!”

Dakle, povijest se ponavlja, papa, biskupi, svećenici…, bar velika većina njih, su poput farizeja, odnosno pismoznanaca koji poznaju Pismo, ali ga ne razumiju, a oni bi nas trebali voditi. A svi znamo kakvo je mišljenje Isus imao o takvima. Dragi naši pastiri, razmislite o tome, zar je normalno da vas običan laik uspoređuje s farizejima?

Samo zahvaljujući pravednicima, kojih danas ipak ima zahvaljujući upravo Kristu i Njegovoj smrti na križu te Njegovom uskrsnuću, mi nismo doživjeli sudbinu ljudi Noinog doba, ili Sodome i Gomore. A kako stvari stoje, ni tada nije bilo ništa opakije i bestijalnije ponašanje ljudi nego i danas, ali nije bilo pravednika.

Ovo nije napad na Katoličku crkvu, ovo je vapaj za povratak Kristu koji je umro i uskrsnuo za nas.

Izvor 

Izvor