Volim ljude koji stoje uspravno i kad se cijeli njihov svijet povija

Volim ljude koji stoje uspravno i kad se cijeli njihov svijet povija

Volim osobe koje odišu na dostojanstvo. Ne na bahatost, umišljenost. Arogantnost. Osobe koje imaju svet osjećaj svoje dužnosti. Mir u pogledu. Jednostavnost. Nenametljivost. Ljude koje stoje uspravno i kad se cijeli njihov svijet povija. Volim osobe koje znaju jednu stvar. A ta je da je lako vladati drugima, ali treba umjeti vladati sobom. Onim svojim lošim stranama.

Skrušiti se i priznati da si pogriješio kad to napraviš. I kako svijet ide dalje, jednu stvar sve više vidim. Ne trebaju nam ljudi nabildanog ega. Potrebni su nam ljudi velike duše. Ljudi koji umiju sa srcem saslušati druge ljude. Spustiti se u tuđi svijet. Dati drugima jedan mali znak pažnje. To su za mene veliki ljudi, ljudi velike duše. Jedno je sigurno. Nikoga ne treba precijeniti, niti veličati bez razloga. Jer svi griješimo. Od početka do kraja naših života. Ali treba znati i reći hvala, iskazati zahvalnost nekome tko nas je na bilo koji način usrećio pa samim time i ovaj svijet bar na trenutak učinio boljim.

Svakome tko je i makar malo učinio da ovaj svijet bude bolje mjesto trebamo reći hvala. Jer puno je učinio, bio on toga svjestan ili ne. Male stvari nisu male stvari. Svi mi dajemo svoj doprinos boljem svijetu ako tako odlučimo.

Uvijek misliš da neke stvari ne možeš izdržati, a onda izdržiš. I izdržiš još mnogo gore. Iz dana u dan. I tako shvatiš da mnoge stvari ne biraš, niti te itko pita što ćeš.

Dođeš samo u pat poziciju da ih podneseš. I s vremenom dođeš do trenutka kada se priupitaš: Hoćeš li se boriti ili pustiti stvari da se događaju tako kako se događaju. A onda podigneš glavu i kažeš sebi: Drugog puta nema. Ovo malo života nije ti dano da se skrivaš, zaklanjaš i bježiš. Već da živiš.

Navikni se, da će, kako rastu godine, rasti i tvoje suze, razočarenja i povrede. Navikni se da će se množiti tvoje odluke da odustaneš što više budeš doživljavao besmislenost nekih stvari i zlobu nekih ljudi. Ali nemoj u međuvremenu prestati živjeti, nemoj prestati sanjati, vjerovati da ipak može biti bolje. A kada ti dođe najteže ne zaboravi pogledati gore i podsjetiti sebe da je to život, da drugoga nemaš i da će na kraju sve opet biti onako kako treba da bude. I ispočetka živiš.

Dragi prijatelji portala Epoha!

Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.

Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.

To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.

Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.

Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.

Hvala vam od srca na vašoj potpori.

Vaša Epoha

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp