Ignacio Ramonet, poznati pisac i novinar, dugogodišnji direktor mjesečnika Le monde diplomatique, autor impresivne Biografije u dva glasa o životu Fidela Castra napisao je predsjedniku SAD-a otvoreno pismo, kojim podržava inicijativu da se Kuba makne s liste zemalja koje potiču terorizam. Poziva pisce, umjetnike, aktiviste i društvene borce, a i sve ostale da je podrže svojim potpisom.
Istina je naime da je Kuba često bila žrtva terorizma, a nikako njegov sponzor.
Dapače, terorizam se u nju još od davne 1960. neprestano uvozi. (Uvezenim prevratima uostalom svjedočimo i u mnogim drugim dijelovima svijeta.) Teško je međutim o tome nešto doznati iz globalnih mainstream medija. U njima se informacije doziraju i uglavnom su povezane s prosvjedima na Kubi, uvijek poticanima i financiranima izvana. Činjenice koje se rasvijetle nakon tih prosvjeda, odnosno dokazi koji se podastru nakon istraga i koji su javno dostupni u lokalnim medijima, nikad ne dobiju značajnu medijsku pozornost u svijetu. Prije nekoliko mjeseci moglo se vidjeti rezultate istraga o prošlogodišnjim prosvjedima, a iz kojih su vidljivi putanja i vrste oružja koje su kojekakvim amfibijama doplutale na Otok i trebale poslužiti „svrsi“. O tome naknadno naravno nije bilo ni riječi. Iz polovičnih i površnih informacija prosječan građanin svijeta ne može ništa drugo, ako sam dublje ne zagrabi, nego steći dojam da se doista radi o nezapadnoj zemlji represije.
O povijesnim, znanstvenim, sportskim, obrazovnim, zdravstvenim i prije svega ljudskim uspjesima puno rjeđe slušamo. (Inače, upravo za koji dan obilježava se 19. godišnjica osnivanja Medicinskih brigada Henry Reeve koje su sveprisutne u svijetu u trenutcima katastrofa). No čini da takve vijesti jedva dopru do svijeta.
Prvi put Kuba je stavljena na spisak država sponzora terorizma još 1982. Nakratko je to prekinula američka administracija 2015., no 2021. zemlja je vraćena na zloglasnu listu da bi se naravno opravdao i produžio dugogodišnji embargo. To je zapravo nastojanje da se zemlju eutanazira, pa da ju se takvu jednostavno preuzme i preodgoji. Svakome tko misli jasno je da ta miroljubiva zemlja nikada nije ni sudjelovala u terorizmu niti ga je poticala.
Kuba, koja je više od šezdeset godina pod spomenutim nerazumnim embargom, posljednjih godina suočava se s ogromnom nestašicom na svim područjima. Jer osim postojeće polustoljetne blokade, u zadnje se vrijeme pokušava na različite načine blokirati njen turizam. Zemlji u golemoj financijskoj krizi i pod velikim pritiskom nastoji se dodatno otežati situacija organiziranjem kampanja izvan nje kako bi se spriječio dolazak turista i unio time nered u turizam koji je donedavno najviše pridonosio opstanku osiromašenog stanovništva.
Većina kućanstava nema gotovo ničega, na egzistencijalnom su rubu, nema osnovnih namirnica, nema lijekova, prepušteni su sebi samima bez mogućnosti za adekvatnu trgovinu i suradnju s ostatkom svijeta. Sasvim sigurno nekome je trn u oku potpuno opismenjena zemlja.
Aktualni predsjednik, Miguel Diaz-Canel čini goleme napore u diplomaciji, stalno se kreće unutar Kube i putuje u prijateljske zemlje, dobrodošao je i iznimno cijenjen u Latinskoj Americi, a prošle godine predsjedavao je sastanku na vrhu skupine G77 održanom na Kubi.
Prije nekoliko dana bivši predsjednik Kolumbije Ernesto Samper objavio je pismo u kojem se traži uklanjanje Kube s liste zemalja koje podržavaju terorizam.
Pismo je potpisalo više od trideset bivših predsjednika Latinske Amerike i Kariba, Europe, Afrike i Azije. Među ostalima i bivša brazilska predsjednica Dilma Rousseff, argentinska Christina Fernandez de Kirchner, bivši španjolski premijer José Luis Rodríguez Zapatero, nekadašnji bolivijski predsjednik Evo Morales i ekvadorski Rafael Correa. Možda će njihov glas imati učinka.
Skupština UN-a krajem listopada i ove će godine glasati o Rezoluciji za ukidanje embarga Kubi. Bruno Rodrigez Parrilla, aktivni i iznimno angažirani ministar vanjskih poslova već je podastro podatke o štetama koje su samo u protekloj godini nastale zbog blokade. Samo od 2023. do 2024. embargo je Kubi nanio štetu od nekih pet milijardi dolara, zbog čega naravno najviše trpi stanovništvo.
Većina članica UN-a već godinama podržava Rezoluciju za ukidanje embarga, a prošle su se godine protiv nje izjasnili samo SAD i Izrael.
Hoće li se krajem ovog listopada za Kubu išta promijeniti? Možda će se ponavljati izglasavanje i sljedećih godina, možda će se nastavljati borba. Nitko to ne može predvidjeti. No ne smije se nikada prestati ponavljati istinu. Ponavljanje je majka mudrosti.