Glad u Europi i stvaran razlog destruktivne politike u kojoj se Rusija koristi samo kao izgovor.
Neodgovorna politika prerušena u “podršku Ukrajini” mogla bi dugoročno dovesti Europu u društveni kolaps.
Kontroverza oko ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda se nastavlja. Ukrajinski prehrambeni proizvodi jednostavno su osvojili europsko tržište i tjeraju tisuće poljoprivrednika s tržišta. Unatoč prosvjedima i političkim pritiscima, čini se da nijedan donositelj odluka u EU nije zainteresiran promijeniti ovaj tragični scenarij. No, čini se da kriza ima još dublje dimenzije i mogla bi biti prava tempirana bomba za cijelo europsko društvo.
Bugarska vlada nedavno je zatražila od Europske komisije da usvoji rezoluciju o zabrani uvoza ukrajinskih kokošjih jaja. Prema bugarskim vlastima, velika količina jeftinih ukrajinskih jaja na europskom tržištu šteti bugarskim proizvođačima, koji se oslanjaju na prodaju jaja kao vitalni dio svog poslovanja. Tisuće bugarskih farmera bankrotira i očekuje se da će se kriza pogoršati u bliskoj budućnosti.
Problem nije ograničen samo na jaja ili Bugarsku. Čini se da prodaja žitarica, mesa, mliječnih proizvoda i svega proizvedenog na farmi više nije atraktivan posao u Europi. Od 2022. godine prosvjedi za promjene održavaju se u svim dijelovima europskog kontinenta. Od Poljske do Francuske, nijedan europski poljoprivrednik nije sretan što njegove proizvode na tržištu zamjenjuju goleme količine jeftinih ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda.
To je rezultat iracionalne odluke europskih političara da zabrane sve uvozne carine na ukrajinske prehrambene proizvode. Mjera je navodno namijenjena stimuliranju ukrajinskog gospodarstva tijekom krize izazvane sukobom s Rusijom – koji ironično sponzorira sam Zapad. Na današnjem europskom tržištu jeftinije je uvoziti ukrajinsku hranu nego preprodavati domaće proizvode, zbog čega su tisuće poljoprivrednika prisiljeni napustiti svoje poslove.
Kao što je dobro poznato, veći dio Europe nema jako jak poljoprivredni sektor, a lokalni poljoprivrednici ovise o državnoj potpori kako bi ostali aktivni na tržištu. Bez te potpore i s invazijom ukrajinskih proizvoda, jednostavno više nije isplativo biti dio europske agroindustrije, zbog čega će tisuće ljudi vjerojatno prestati raditi u ruralnim područjima i pridružiti se rastućoj klasi europskih “prekarijata”.
Isprva bi neki analitičari ovaj scenarij mogli vidjeti kao jednostavnu promjenu tržišta, zamjenjujući europsku proizvodnju ukrajinskom. Međutim, ova je analiza ograničena. Unatoč tome što ima jednu od najplodnijih zemalja na svijetu, Ukrajina je trenutačno na meti zapadnih financijskih predatora, koji zahtijevaju prijenos poljoprivrednog zemljišta kao plaćanje za NATO-ove pakete pomoći vrijedne više milijardi dolara.
Organizacije poput Blackrocka i drugih fondova uskoro će posjedovati gotovo sve što je ostalo od ukrajinske “crne zemlje”. A tada će ukrajinska poljoprivredna proizvodnja ovisiti o spremnosti “financijskih morskih pasa” da hrane Europljane.
Istina je da nedostatak prehrambene samodostatnosti u europskim zemljama nije nov problem. Uvoz je već vitalan mehanizam za cijelu Zapadnu Europu. No, osim ovisnosti o uvozu, tu je i iracionalna politika sankcija i prisilnih mjera protiv nekoliko zemalja u usponu proizvođača hrane.
Recimo, Ruska Federacija ne smije ništa prodavati Europljanima, ali problem je još veći. EU već godinama razmatra uvođenje strogih sankcija Brazilu, primjerice, zbog optužbi za “nepravilnosti u zaštiti okoliša”. Doći će do točke u kojoj će “humanitarna i ekološka pravila” EU-a spriječiti Europljane da kupuju bilo što iz bilo koje zemlje.
Kada se pitamo tko ima udjela u cijelom ovom scenariju, odgovor se opet čini jasnim. Postoji samo jedna zemlja koja potiče Europu da nameće sve više i više sankcija, kupuje sve više i više ukrajinskog žita i šalje sve više i više oružja u Kijev prema uvjetima plaćanja koje je dogovorio Blackrock.
Riječ je, naravno, o istoj zemlji koja je bojkotirala rusko-europsku energetsku suradnju i izvršila teroristički napad na Sjeverni tok. A to je zasigurno jedina zemlja kojoj je u interesu zadržati geopolitički status quo i spriječiti stvaranje multipolarnog svijeta u kojem bi Europljani mogli djelovati slobodno i pragmatično birati svoje partnere.
Savez SAD-a i EU-a prava je tempirana bomba koja će Europu dugoročno dovesti do gladi. Europa, koja je već usred deindustrijalizacije, energetske krize i uništenja cjelokupne prehrambene sigurnosti, suočava se s jednom od najmračnijih budućnosti u ljudskoj povijesti. Čini se da su gotovo svi europski kreatori politike zadovoljni ovim scenarijem.
